OCJENE 1 PRIKAZI 'SLOVO 59 (2009) snosti i sukobima. Glagoljska izdanja Novoga zavjeta preveli su i redigirali Stipan Konzul Istranin i Antun Dalmatin. U prevođenju i korekturi poma- gali su im suradnici, većinom glagoljaši, Juraj Juričić iz Vinodola, Istrani Juraj Cvečić, Matija Živčić, Ivan Fabijanić i Frane Hlej iz Gradišća, a u prevodilačkom su timu, na Trubarov prijedlog nakratko sudjelovali i Matija Popović i Ivan Maleševac iz Bosne odnosno Srbije. Kako se može zaključiti iz korespondencije, ti su biblijski djelatnici radili na prijevodima na više mjesta, u Urachu, Ljubljani i Istri. U predgovoru prvoga dijela Novoga testamenta autori Konzul i Dalmatin napominju da prevode Sveto pismo na jezik koji bi bio prihvatljiv čakavcima, štokavcima i kajkavcima i koji sami nazivaju »općeni, sadašnji i razumni hrvacki jazik«. S obzirom na podrijetlo hrvatskih prevoditelja i korektora, koji su većinom potjecali s čakavskoga govornoga područja, i koji su bili ukorijenjeni u hrvatsku glagoljašku tradiciju, tekstovi Novoga testamenta u svojoj osnovi imaju čakavski supstrat, ali i elemente štokavskoga, crkveno- slavenskoga te slovenskoga jezika. U istom predgovoru autori su spomenuli iz kojih su predložaka prevodili: »Začeli jesmo Novi Testament iz najbolega latinskoga, vlaškoga, nemškoga i kranjskoga tlmačenja u hrvacki jezik tlma- čiti.« Ne spominju izrijekom prethodne hrvatske biblijske prijevode potvrđe- ne u latiničnim lekcionarima ili u glagoljskim liturgijskim knjigama. Jezična istraživanja pokazuju da je upravo Lekcionar Bernardina Splićanina tiskan prvi put 1495. godine u Veneciji i_pisan hrvatskočakavskim, mogao biti je- dan od predložaka Novoga testamenta. Usporedba pak probnih prijevoda i otisnutoga teksta u Novom testamentu pokazuje znatne razlike u jezičnom oblikovanju i upućuje da su probni listovi slijedili tradiciju blisku hrvatsko- crkvenoslavenskim prijevodima iz glagoljskih liturgijskih knjiga. U povijesti prevodenja Bib/ije na hrvatski jezik ovomu izdanju Novoga zavjeta pripada istaknuto mjesto, jer je to prvi tiskani hrvatski prijevod no- vozavjetnih tekstova na narodnom jeziku. Nastao je na tragu glagoljaške tradicije i hrvatskih biblijskih prijevoda koji se nalaze u latiničnim lekci- onarima i glagoljskim knjigama. Među glagoljašima Biblija nije sačuvana kao zasebna knjiga, već je njezin prijevod potvrđen u brevijarima i misa- lima. Tridesetak glagoljskih brevijara i preko dvadeset misala, rukopisnih i tiskanih, koji potječu iz razdoblja od 13. do polovice 16. stoljeća sadrže biblijska čitanja iz kojih možemo rekonstruirati hrvatskoglagoljski biblijski 364