-V. BADURINA-STIPČEVIĆ, Još jedna glagoljska verzija Protoevanđelja... SLOVO 56-57 (2006-'07) izrazima. Tekst De conceptione Mariae opisuje kako nesretni supružnici Joakim i Ana pate što nemaju djece. Pastir Joakim otišao je od kuće, nakon što ga je svećenik Izahar uvrijedio rekavši mu da nije dostojan prinositi žrtve. I Ana je pala u veliku žalost i molila Boga da joj se smiluje. Nakon molitve ukazao joj se anđeo i objavio joj da će začeti i roditi kćer Mariju, koja će nakon tri godine boravka u roditeljskom domu, ponizno služiti Bogu u crkvi. Anđeo je istu vijest donio i Joakimu. Presretni roditelji susreli su se kod Zlatnih vrata u Jeruzalemu i zajedno se vratili kući. Verzija De conceptione Mariae u prvom se dijelu više oslanja na Protoevanđelje Jakovljevo, dok su vizija anđela i susret Joakima i Ane kod Zlatnih vrata u drugome dijelu potpuno preuzeti iz De nativitate Mariae. Ovaj rijetko potvrđeni tekst čita se u spomenutom latinskom brevijaru na blagdan Marijina začeća (8. XII.), nakon lekcija Pseudo-Anselmova govora De conceptione beatae Mariae (PL 159:319-324). Inače se, na blagdan Bezgrešnoga začeća u većini latinskih i hrvatskoglagoljskih brevijara nalaze samo Pseudo-Anselmova čitanja, dok se u nekima čitaju i apokrifne lekcije iz Protoevanđelja Jakovljeva ili Pseudo- Matejeva evanđelja." Hrvatskoglagoljski tekstovi De conceptione Mariae čitaju se na blagdan sv. Ane, jer su pobožnost i svetkovanje sv. Ane i Djevice Marije bili od davnine usko povezani. Kult Marijine majke sv. Ane, čiji nam je život poznat iz Protoevanđelja Jakovljeva i njegovih brojnih prijevoda i obrada, razvio se na Istoku već u 4. st.'" U najstarijim grčkim kalendarima blagdan sv. Ane zabilježen je 25. VII., ali se njezina svetkovina slavi i 9, IX. (zajedno sa sv. Joakimom) i 8. XII. (Začeće sv. Ane). Car Justinijan I. sagradio je oko 550. g. u Konstantinopolu crkvu u njezinu čast. Na Zapadu je Anin blagdan, 26. VII., mnogo kasnije potvrđen. U 9. st. zabilježen je u Napuljskom kalendaru, ali više različitih potvrda o Aninu kultu potječu tek iz 12. i 13. st. Papa Urban VII. uveo je 1378. g. blagdan u Englesku, odakle se proširio na europske zemlje. Veliku popularnost kult je doživio tek krajem srednjega vijeka, u 14. i 15. st., te je papa Grgur XIII. 1584. uveo blagdan sv. Ane u cijelu Crkvu. Sv. 'Ana štovana je kao zaštitnica žena, majki, radnika raznih struka, kao pomoćnica pri lakoj smrti, pomoćnica pri groznici i kostobolji. Brojni su ikonografski prikazi Joakima i Ane (Navještaj rođenja Bogorodičina Joakimu, Navještaj rođenja Bogorodičina Ani, Ana u perivoju, Rođenje Marijino, Pouka u čitanju), no osobitu ulogu u srednjovjekovnoj ikonografiji ima upravo Susret Joakima i Ane na Zlatnim vratima, motiv koji potječe iz De nativitate Mariae: «Susret i zagrljaj zbivaju se redovito pred srednjovjekovnim gradskim vratima. 'Ana katkada pred Joakimom kleči, a Joakima gdjekad dovodi andeo. Nekada anđeo lebdi nad Joakimom i Anom približavajući im lica. Ta gesta znači njihov poljubac " DE ALDAMA 1962: $8-59 BOZOKY 1984: 433-434; Usp. BADURINA-STIPČEVIĆ: 2005 15 O koltu sv. Ane usp, AMANN 1910: 160-164; GORDINI 1961: 1269-1276; BINDING-WESSEL 1999: 653-654. ui