—Vesna Badurina-Stipčević, Muka Kristova po Marku u hrvatskoglagoljskom Pariškom zborniku Slave 73 FILOLOGIJA 42 (2004), 1-21 mentara u Hrvatskoj«, nastalu prije franjevačke reforme u 13. stoljeću.!! Nadalje Par sadrži prijevode psaltira, kantika i četiriju Muka tako dosljedno provedene prema latinskome Vulgatinu prijevodu, kao ni u jednom drugom hrvatskogla- goljskom spomeniku!?, te su »iznova prevedeni s Vulgate na hrvatski tip crkve- noslavenskog jezika, a nije sačuvan raniji prijevod sa LXX.«? O psaltiru u Par M. Šimić zaključila je da se vrlo razlikuje od drugih istovrsnih hrvatsko-gla- goljskih tekstova: »on je iznova preveden prema latinskom, te ima posve dru- gačiju strukturu rečenice, kao i poprilično različit leksik od ostalih psaltira.«* J. Reinhart u studiji o sintaksi hrvatskocrkvenoslavenskoga jezika navodi tekstove Muke u Par kao dio misalske tradicije i tekstološki ih svrstava u južnu redakciju hrvatskoglagoljskih misala.:? U ovom ću radu, potaknuta prethodnim istraž njima, pokušati istražiti u kojem odnosu stoji tekst Muke Kristove po Marku u Par a- prema tekstu u misalima.“ 2. Tekstovi Muike Kristove, središnjega i vjerojatno najstarijega dijela evanđelja, nalaze se u mnogim liturgijskim i neliturgijskim glagoljskim kodeksima. Najstariji hrvatskoglagoljski tekst koji sadrži dio misalskoga čitanja iz Muke po Mateju su Bašćanski ostrišci iz 12. stoljeća. Kao misne lekcije unutar uskrsnoga ciklusa čitaju se Muke iz četiriju evanđelja u brojnim glagoljskim misalima. lako postoje mnogi misalski fragmenti iz 13. i 14. stoljeća, većina od sačuvanih dvadeset rukopisnih hrvatskoglagoljskih misala, pa čak i dva tiskana (Prvotisak, 1483. i Senjski misal, 1494.) pripadaju 15. stoljeću. Originalno su ove biblijske lekcije, kao i neki drugi hrvatskoglagoljski novozavjetni misalski i brevijarski tekstovi, staroslavenskoga 1J. Tandarić, Ordo missae..., op. cit. 12 [sto. 3, Tandarić, Hrvatski marijanski oficiji, Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost, op.cit., str. 276. “ Usp. M. Šimić, Leksik hrvatskoglagoljskoga psaltira. Doktorska disertacija. Filozofski fakul- tet Sveučilišta u Zagrebu, 2000, str. 149. 5, Reinhart, Untersuchungen zur Syntax des Kroatisch-Kirchenslavischen. Das glagolitische Missale romanum. Habilitationsschrift, Universitšt Wien, 1993, str. 60. 1 [dem, Ordo missae..., op. cit. Par je uvrstio i ]. Fućak u monografsku obradu hrvat- skoga lekcionara, Usp. ]. Fućak, Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara u sklopu jedanaest stoljeća hrvatskoga glagoljaštva, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1975, str. 200. Međutim, Tandarić je upozorio da Fućak u opisu zbornika donosi neprovjerene i zbunjujuće podatke, jer je za- mijenio rukopise Code Slave 11 i Code Slave 73. K tome, Fućak je pogrešno opisao zbornik kao »glagoljski brevijar, ritual i misal.« A, nije jasan ni »poseban utjecaj latinskoga i talijan- skoga« u jeziku zbornika, kao niti »bosansko-hrvatska redakcija« kojoj bi pripadao. Usp. J. Tandarić, Fućakova obrada hrvatskoga lekcionara, Hrvatskoglagoljska liturgijska književ- nost, op. cit., str. 166.