Vesna Badurina-Stipčević, Muka Kristova po Marku u hrvatskoglagoljskom Pariškom zborniku Slave 73 FILOLOGIJA 42 (2004), 1-21 liturgijske i biblijske tekstove, kao i neliturgijske molitve, apokrifnu legendu o dvanaest petaka, apokrifnu epistolu o štovanju nedjelje i legendu o sv. Margareti. Od biblijskih tekstova treba istaknuti psaltir, kantike i tekslove Muke Kristove. Po tematsko-sadržajnoj strukturi Par je prvi primjer ranije razvojne faze hrvatsko- glagoljskih zborničkih kompilacija u kojima se pretežita zastupljenost liturgij- skoga repertorija postepeno proširuje i obogaćuje neliturgijskim tekstovima.+ Nakon Tadinova bibliografskoga opisa taj tematski interesantan zbornik vrlo je brzo privukao istraživače. Tako je C. Verdiani izdao glagoljski tekst Mirke svete Margarete iz Oxfordskoga zbornika MS. Can. lit. 414 s varijantama iz Par-.š Verdia- nijeve tvrdnje o nezavisnosti hrvatskolatiničkih prikazanja od glagoljaške tradicije doveo je u pitanje E. Hercigonja u pomnoj tekstološko-stilskoj analizi kojom je do- kazao da se dramski tekst latiničkoga prikazanja podudara upravo s glagoljskom, a ne latinskom verzijom iste redakcije legende.“ E. Hercigonja smatra i da je s tekstološkoga aspekta bilo primjerenije kao osnovni tekst izdati stariju i potpuniju legendu o sv. Margareti iz Par. U literaturi je kritički obrađena i apokrifna Legenda o 12 petaka iz Par.? Taj popis »suhih« 12 petaka, ali bez teksta o prepiranju kršća- nina i židova o vjeri, nalazi se na samom početku Par. Da Par »zauzima među hrvatskoglagoljskim spomenicima zasebno mjesto«, istaknuo je u liturgijskim i tekstološkim istraživanjima J. Taadarić* Napominje da je Par jedini sačuvani rukopisni liber horarum?, zatim da se njegovi marijanski ofi- ciji razlikuju od službi istih blagdana u brevijarima"?, no najveća mu je osobitost misni red i kanon, koji predstavljaju »prvotnu redakciju glagoljaškoga sakra- + Usp. E. Hercigonja, Srednjovjekovna književnost, Povijest hrvatske književnosti, Liber-Mla- dost, Zagreb 1975, str. 131-132; I. Petrović, Borislavić, Grgur (Gregor, Gregorij), Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1989, knj. 2, str. 161. * C. Verdiani, II codice Dalmatico-Laurenziano Ms. croato dei primi deceni del XVI secolo, Ricerche slavistiche 5, Roma 1957, str. 67-139. * E. Hercigonja, Latiničko prikazanje Muka svete Margarite i hrvatskoglagoljska hagiografskolegendarna tradicija, Croatica 26-28, Zagreb 1987, str. 29-70. Autor upozorava da je C. Verdiani pogrešno atribuirao Borislavićev zbornik u 15., a ne 14. stoijeću, iz čega proizlazi i krivi metodološki postupak. 7 A, Nazor, Još jedan glagoljski tekst Legende o 12 petaka, Croatica 42-44, Zagreb 1995- 1996, str. 289-302. * J. Tandarić, Ordo missae u Pariškom zborniku Slave 73, Hrvatskoglagoljska liturgijska knji- ževnost, Kršćanska sadašnjost i Provincijalat franjevaca trećoredaca, Zagreb 1993, str. 110. *Isto. i ! 1dem, Marijino štovanje u hrvatskoglagoljskim liturgijskim kodeksima, Hrvatskogla- goljska liturgijska književnost, op. cit., str. 288—289.