V. BADURINA-STIPČEVIĆ, Legenda o sv. Hilarionu .... SLOVO 52-53 (2002-'03) Za boravka u Dalmaciji, u vrijeme potresa 365. godine u Epidauru (dana- šnji Cavtat kod Dubrovnika), Hilarion je oslobodio stanovnike od velike zmije zvane Boas (quos gentili sermone Boas vocant), koja je gutala ne samo stoku, nego i seljake i pastire. Snagom vjere svladao je i spalio zmiju te žiteljima Epi- daura usadio poštovanje prema kršćanstvu. Znanstveno tumačenje ovoga legendamoga događaja pružio je koncem prošloga stoljeća glasoviti engleski arheolog Arthur J. Evans, koji je u tome vidio personifikaciju pobjede kršćan- stva nad starim poganskim vjerovanjima.$ Legenda o sv. Hilarionu i zmiji ostala je u tome kraju živa sve do novoga doba: »Još krajem prošloga stoljeća pokazivala se u Cavtatu spilja gdje je taj zmaj živio, a na mjestu gdje ga je blaženi Hilarion spalio posvećena je od davnine crkvica tomu svecu (sv. Ilar), a nedaleko je selo Mlini, koje se spominje već u Jeronimovu Životu blaženoga Hilarija.«6 Legenda o Hilarionu i zmiji spominje se u mnogim usmenim priča- ma o sv. Ilaru u konavoskoj tradiciji, u dubrovačkim Analima, u Historia Salo- nitana Tome Arhiđakona, kao i u Pavlimiru Junija Palmotića.? Ukorijenjenost Hilarionova svetačkoga kulta na dubrovačkome području znakovita je i po tome što je sv. Hilarion ondje jedini lokalni svetac:5 On je i titular župne crkve u Mlinima između Dubrovnika i Cavtata. 5 »Kako je interesanina ova personificirana pobjeda kršćanstva nad Kadmunovim i Eskula- povim obožavanjem zmije u ranim danima Epidaura. Kako je sugestivno ovo vezivanje mjesne mitologije uz novu religiju!«, A. J. Evans, Kroz Bosnu i Hercegovinu peške to- kom pobune augusta i septembra 1875, Sarajevo 1965, 306-307, cit. prema A. Sti pče- vić, lliri, Školska knjiga, Zagreb 1989, 151. Motiv zmije u ovoj kršćanskoj Jegendi istra- živači povezuju s razvijenim zmijskim kultom jugoistočnoga Ilirika. Iliri su u zmiji, staroj kultnoj životinji, gledali svoju zaštitnicu, zmija je bila čuvarica kućnoga ognjišta, simbol plodnosti, htoničko božanstvo. Kao plemenski simbol održala se i u vrijeme helenizacije i romanizacije ilirskih krajeva. Usp. A. Slipčević, op. cit, 183-184; R. Kaličić, Illyricum mythologicum, Antibarbarus, Zagreb 1995, 256-258. SUsp.R. Katičić, op.cit., 257. 7 Usp. Lj. Marks, Gledaj kako cavti! Konavoske predaje i legende, »Dubrovnik« 1 (god. 1X), Zagreb 1998, 19-43; M. Bošković-Stulli i Lj. Marks, Usmene priče iz Župe i Rijeke dubrovačke, Hrvatska književna baština 1, Ex Libris, Zagreb 2002, 447-448 i 494. Zanimljivo je da se legenda o Hilarionu i zmaju nalazi i kod Aldhelma (umro 709.), kanterberijskoga daka i prvoga anglosaksonskoga pisca. Usp. G. P raga, La leggenda di S. llarione a Epidauro in Adelmo, scrittore anglo-sassone del VII secolo, »Archivio storico per la Dalmazia« 25 (13), fasc. 147, 1938, 83-91; R. Katičić, op. cit., 258. 8 A. Badurina i M. Tadić došli su do ovoga zaključka istražujući rasprostranjenost svetačkih patronata u [stri i na dubrovačkom području. U Istri pak nije potvrđen nijedan lokalitet 29