V. BADURINA-STIPČEVIĆ, Legenda o sv. Hilarionu .... SLOVO 52-53 (2002-'03)

Za boravka u Dalmaciji, u vrijeme potresa 365. godine u Epidauru (dana-
šnji Cavtat kod Dubrovnika), Hilarion je oslobodio stanovnike od velike zmije
zvane Boas (quos gentili sermone Boas vocant), koja je gutala ne samo stoku,
nego i seljake i pastire. Snagom vjere svladao je i spalio zmiju te žiteljima Epi-
daura usadio poštovanje prema kršćanstvu. Znanstveno tumačenje ovoga
legendamoga događaja pružio je koncem prošloga stoljeća glasoviti engleski
arheolog Arthur J. Evans, koji je u tome vidio personifikaciju pobjede kršćan-
stva nad starim poganskim vjerovanjima.$ Legenda o sv. Hilarionu i zmiji
ostala je u tome kraju živa sve do novoga doba: »Još krajem prošloga stoljeća
pokazivala se u Cavtatu spilja gdje je taj zmaj živio, a na mjestu gdje ga je
blaženi Hilarion spalio posvećena je od davnine crkvica tomu svecu (sv. Ilar),
a nedaleko je selo Mlini, koje se spominje već u Jeronimovu Životu blaženoga
Hilarija.«6 Legenda o Hilarionu i zmiji spominje se u mnogim usmenim priča-
ma o sv. Ilaru u konavoskoj tradiciji, u dubrovačkim Analima, u Historia Salo-
nitana Tome Arhiđakona, kao i u Pavlimiru Junija Palmotića.? Ukorijenjenost
Hilarionova svetačkoga kulta na dubrovačkome području znakovita je i po
tome što je sv. Hilarion ondje jedini lokalni svetac:5 On je i titular župne crkve
u Mlinima između Dubrovnika i Cavtata.

 

 

5 »Kako je interesanina ova personificirana pobjeda kršćanstva nad Kadmunovim i Eskula-
povim obožavanjem zmije u ranim danima Epidaura. Kako je sugestivno ovo vezivanje
mjesne mitologije uz novu religiju!«, A. J. Evans, Kroz Bosnu i Hercegovinu peške to-
kom pobune augusta i septembra 1875, Sarajevo 1965, 306-307, cit. prema A. Sti pče-
vić, lliri, Školska knjiga, Zagreb 1989, 151. Motiv zmije u ovoj kršćanskoj Jegendi istra-
živači povezuju s razvijenim zmijskim kultom jugoistočnoga Ilirika. Iliri su u zmiji, staroj
kultnoj životinji, gledali svoju zaštitnicu, zmija je bila čuvarica kućnoga ognjišta, simbol
plodnosti, htoničko božanstvo. Kao plemenski simbol održala se i u vrijeme helenizacije i
romanizacije ilirskih krajeva. Usp. A. Slipčević, op. cit, 183-184; R. Kaličić,
Illyricum mythologicum, Antibarbarus, Zagreb 1995, 256-258.

SUsp.R. Katičić, op.cit., 257.

7 Usp. Lj. Marks, Gledaj kako cavti! Konavoske predaje i legende, »Dubrovnik« 1 (god.
1X), Zagreb 1998, 19-43; M. Bošković-Stulli i Lj. Marks, Usmene priče iz
Župe i Rijeke dubrovačke, Hrvatska književna baština 1, Ex Libris, Zagreb 2002, 447-448 i
494. Zanimljivo je da se legenda o Hilarionu i zmaju nalazi i kod Aldhelma (umro 709.),
kanterberijskoga daka i prvoga anglosaksonskoga pisca. Usp. G. P raga, La leggenda di S.
llarione a Epidauro in Adelmo, scrittore anglo-sassone del VII secolo, »Archivio storico per
la Dalmazia« 25 (13), fasc. 147, 1938, 83-91; R. Katičić, op. cit., 258.

8 A. Badurina i M. Tadić došli su do ovoga zaključka istražujući rasprostranjenost svetačkih
patronata u [stri i na dubrovačkom području. U Istri pak nije potvrđen nijedan lokalitet

29