MILAN MIHALJEVIĆ. je zanimljiv primjer na listu 2a m(i)l(o)stiti b(o)žiei esm' + to eže esm' u kojemu se u istoj rečenici pojavljuje najprije oblik tog glagola s umetnutim sekundarnim poluglasom, a zatim oblik bez umetnutog poluglasa. Za krčke je spomenike 14. st. karakteristično ne samo to da ne umeću sekundarni poluglas nego i to da često izostavljaju i naslijeđene jake jerove u (pret)posljednjem slogu. To je vidljivo i u 4. vrbničkom brevijaru, kako pokazuju primjeri: v6ne' (lc, Id, 24a), kr stenšku cr&kv' (3b), vence (10a), omočne bis(i) (13b), lovrence (22c), siln' (27c), sudc& (34b), nepravdne (40c), posliišn' (704), liibve (87c), starce (89c) itd. Svojstven “je krčkim spomenicima i odraz jakog jera kao e, što se može pripisati utjecaju krčkih govora vrbničko-omišaljskog tipa. Više je takvih primjera i u 4. vrbničkom brevijaru: dostoen' (S0b, 52a, 53a, 60a), taen štvo (50b, 60a, 61b, 87a, 88b), o taen štvć (61b), taen» gen. mn. ž. r. (73d), priem'(50a, 54a), priemšu (79a) i sl. Konačno, kao i u drugim hrvatskoglagoljskim spomenicima, i u 4. vrbničkom brevijaru znakovi za poluglas rabe se kao indikatori jotacije između suglasni- ka i slova 3,8 i &: bven' bih' (2d, 21d), ubveni biše (7d, 74c), bbeniem' (24a), obvemliit se (33cd), <o>bvemlet' (47b), bvena bisi (53d), pvet' (55d), ubveni sut" (56a), ubvent (56d), višnago sudve (72b), b 'enih+ (11c), ob 'emliići (16d), ub'en' (27c), v b'enii (49c), b(la)ž(e)nie ev 'enie d(&)vi (49d), b(la)ž(e)na ev'enić (49d), ko ub'eniti (67b), b'en' (67c), proražbi (92c), net'i (13a), dim' aromat'i (60c), pred'šed'i (664), v krat'ce stan'i (69a), naučen'i (77d). Ispred slova & znakovi za poluglas, kao oznaka da se ono treba čitati kao [ja], pojavljuju se redovito u riječima do&vl», dveke, -dvčkon- i hrestećn-, a osim toga u primjerima: obećla se bi (32b), obvčti (33a), ot&ć (39d), oboči se (47b), ob 'čti (14a, 14c, 18d, 35a, 73c), čir '6ka (21b), čir 'čkom' (21d), dom 'čna (30a, 58c, 58d), dom 'čno (58d), dom '&n (59c), ob'eta (35a, 35b), tem 'čna (43b, 43d), t'm'&ni mnozi (61b, 62c), lanija sr'n'€ (43c, 45b), tom '&n ki (430), ob 'čzvila (43d), ob 'čtić (47), tom'en' (530), ob '&me (55a), ob'ćt' (79c), patr 'ervha (84b), pod'čta (84d). U krčkim se glagoljskim rukopisima iz 14. st. slovo w kadšto zamjenjuje đervom. To je svojstveno i 4. vrbničkom brevijaru, kako pokazuju primjeri: veju (8b), v&jem'(8c), vrčje (20d), vrejice (20d), vrejice (20d), lanija (43c, 45b), laniju (46b), kujici (69b).!* Đerv se, osim toga, pojavljuje gotovo isključivo u stranim riječima na mjestu grčkog ili latinskog g ispred prednjeg samoglasnika. Pronašao sam samo dva primjera u kojima se đervom bilježi [j) koje nije stranog podrijetla: narejeniem' (4c) i vojin" h(resto)vih' (S6b). Kako je vidljivo, jedan je od njih na mjestu praslavenske skupine *dj, a drugi na mjestu etimološkog j. Slovo 4 pojavljuje se samo u stranim riječima, najčešće imenima. Od riječi koje nisu imena s f redovito su pisani oblici imenice pr&fekt-/profekt- i njihove izvedenice te sljedeći primjeri: apokrifo pismo (33c), fonski (22c), fiš tula (44a), šafira (44c), šafiri (44d), ot vina pitie kon 'fetanago (45d), ferie (67b). Oblici ime- 15 U istom se stupcu ta riječ dva puta pojavljuje s očekivanim ć. 366