provodi svojevrsna individualizacija i hijerarhizacija likova, pa tako Bog za sebe
govori az, a čovjek ja.

U genitivu je u liturgijskim tekstovima posvjedočen samo oblik mene, uz rijet-
ke grafijske zamjene završnoga e jatom, primjerice u Lobkovicovu psaltiru (73v) u
kojem je i inače zamjena izvornoga e jatom razmjerno česta. Oblik mane s jakom
čakavskom vokalnošću rijedak je i u neliturgijskim tekstovima.

U dativu su u liturgijskim tekstovima vrlo rijetki primjeri s jakom čakavskom
vokalnošću: mani (MNov 268a) i manč (BrVO 466c) U Klimantovićevu ritualu
više su puta posvjedočeni oblici m 'ne (98r, 101v, 105v, 106r i 1161) i m'ni (1561).
U neliturgijskim tekstovima znatno su češći oblici s jakom čakavskom vokalnošću
mani, mane i manč, a osim njih i crkvenoslavenskih oblika mne i mi pojavljuju se
još: mni, m'ni, mne i nekoliko puta meni (CŽg 37r, CFat 9r, l1v i 131).

U akuzativu brojnošću preteže kratki oblik me pred duljim (genitivnim) obli-
kom mene, i to ne samo iza prijedloga. Oblik me više se puta pojavljuje i iza nega-
cije, gdje bi se očekivao genitiv (primjerice MVat, 185a, MNov 7b, MRoč 5b, CPar
104v i RegBen 391).

Oblik mne (umjesto mene) iz /I. novljanskoga brevijara u primjeru: ve mne bo
b(i)si glospod)e i mnč samu stvori (413a), vjerojatno je pogreška nastala pod utje-
cajem lokativa iste zamjenice koji se pojavljuje ranije u istoj rečenici. Potvrđuje to
i činjenica da ostali brevijari (BrPm 207a, BrVat, 102b i BrLab, 40d) imaju na tom
mjestu očekivani oblik mene samu.

U lokativu je u liturgijskim tekstovima posvjedočen samo oblik mnč, a u neli-
turgijskima se osim njega pojavljuju još oblici: mne, m'ne, mni i m'ni.

Instrumental ima u liturgijskim tekstovima redovito oblik mnoju. Iznimka je
oblik mneiiže iz II. novljanskoga brevijara (413a) u kojem se očituje utjecaj meke
promjene. U neliturgijskim su tekstovima, osim oblika mmnoju, dosta česti i oblici:
mnu, m 'nu, mnovo, m 'nov& i manu.

 

2.2. U nominativu zamjenice drugoga lica jednine samo tri fragmenta iz 11./12.
st. imaju stariji oblik ty. To su Budimpeštanski fragment, prva stranica Kijevskih
listića i Grškovićev odlomak apostola. Svi ostali spomenici imaju samo oblik

U genitivu se sporadično, završno e grafijski zamjenjuje jatom, primjerice u
Lobkovicovu psaltiru (41), II. novljanskom brevijaru (250b) te Oxfordskom (19b,
48c) i Berčićevu zborniku (341).

U dativu su u liturgijskim tekstovima redoviti oblici tebe (naglašeni) ili ti (ne-
naglašeni). Vrlo su rijetki oblici tebi i tebe. Prvi je zabilježen u Pašmanskom brevi-
jaru (65a), a drugi u /. ljubljanskom brevijaru (136b). Ti su oblici, naravno, znatno
u neliturgijskim rukopisima.

U akuzativu se i u liturgijskim i u neliturgijskim spomenicima završno e u
oblicima zebe i fe sporadično zamjenjuje jatom. Kraći oblik te pojavljuje se raz-
mjerno često i na naglašenim položajima: te hv(a)lime b(ože n(a)še (BrN, 359b),
te presi(a)vni ap(usto)iski like te pr(o)r(o)k» hv(a)lit(e)l no čislo te m(u)č(e)n(i)ke

 

135