Zamjenice 1. Uvod Zamjenice su riječi koje opisni sadržaj (referenciju) dobivaju od kojega dru- goga izraza koji je ranije spomenut u tekstu ili se odnose na osobu ili stvar koja se može pokazati. Tradicionalno se zamjenice određuju kao riječi koje zamjenjuju imeničke izraze kako bi se izbjeglo ponavljanje i zalihost te kako bi izričaj bio jas- i kraći. Zamjenice se prema sadržaju obično dijele na lične, posvojne, povrat- ne, pokazne, upitne, odnosne, neodređene, niječne i zbime. Prema morfološkom ponašanju i tipu sklonidbe, zamjenice se u slavenskim jezicima dijele na lične i nelične. 2. Lične zamjenice Lične se zamjenice zovu tako jer izražavaju gramatičku kategoriju lica. U sla- venskim jezicima, pa tako i u hrvatskom crkvenoslavenskom postoje tri lica. Treće se lice u nominativu izražava oblicima pokazne zamjenice on, ona, ono, a u kosim padežima oblicima anaforičke zamjenice i, ja, je. Budući da se te zamjenice skla- njaju kao nelične i imaju različite oblike za različite rodove, među lične se zamje- nice kao sklonidbeni razred ubrajaju samo zamjenice prvoga i drugoga lica: az, ti, ve, vi, mi, vi. Zbog istosti sklonidbe sa zamjenicom drugoga lica jednine ri, njima se pridružuje i povratna zamjenica sebe. Za razliku od trećega lica, te zamjenice ne izražavaju gramatičku kategoriju roda, tj. imaju isti oblik za sva tri roda, ali izraža- vaju kategoriju broja i imaju različite oblike za jedninu, dvojinu i množinu (osim povratne zamjenice koja ne razlikuje ni tu kategoriju). Kao i u ostalim slavenskim i indoeuropskim jezicima, supletivizam se u prvom licu pojavljuje ne samo u različi- tim brojevima (jednini i množini), već i unutar istoga broja: u jednini se prema no- minativu az u kosim padežima pojavljuju oblici na m-, u dvojini prema nominativu ve u kosim su padežima oblici na »r-, a u množini prema nominativu mi u kosim su padežima također oblici na #-. Sklonidba ličnih zamjenica Jednina Množina 1. lice 2. lice 1. lice 2. lice N zi ti mi E vi G mene tebe nas D mnčmi _| tebš,ti nam |