1. Paleoslavistika 43b, M Lab 52b, Br Vat, 102d, Rit Ac 15r, Rit Klim 126r, € Oxf 274.) itd. Da je riječ o povođenju za stranim načinom pisanja, potvrđuje i primjer iz Knjige postanka 17,15 iz Brevijara Vida Omišljanina sari ženi tvoee ne vzoveši sara na sar 'ra (142b).* Vid je, povodeći se očito za grčkim, isko- ristio udvajanje suglasnika r kako bi izrazio preimenovanje Abrahamove žene iz Saraje u Saru, kako stoji u latinskom prijevodu. Moramo dakle zaključiti da temeljnih, tautomorfemskih geminata kao fonoloških jedinica u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku nema. U hrvatskoglagoljskim tekstovima rijetke su grafijske geminate koje su nastale samo ulančavanjem morfema, ali su zato brojni primjeri udvojeno- ga pisanja suglasnika koji su posljedica jednačenja (asimilacije) do kojega je došlo nakon ulančavanja. Budući da je u oba slučaja riječ o pojavi udvo- jenih suglasnika na granici (šavu) prefiksa bez-, iz- i raz- (koji u prasla- venskom nisu imali jer na kraju) i korijena koji započinju glasovima s-, š-, z- i ž+, opisat ću ih zajedno. Grafijske sam geminate u tim slučajevima zabilježio u riječima: bezzakonno, bezzakonanv, bessemretie/bessmrbtie, bessemrotstvo/bessmretstvo, bessemretanb/bessmretanw, issaditi, issuče- nie, issukati, issahnuti, isseći, issipati, issihati, issi&ti, issledovati, ražžeći, ražžizati, rassipati, rassuti, rassutie, rassrditi, rassrždenie, rassuditi, ra- ssuždati, rassuždenie, rassevati, rassekati, rasseći, rassečenie, rassesti se, rasse&nielrassičnie, rasseetilrassićti, rašširiti. Valja reći da je kod većine tih riječi najčešći stegnuti način bilježenja sa samo jednim suglasnikom, tj. bez udvajanja. To pokazuje da ni tu najvjerojatnije nije riječ o udvo- jenom izgovoru i da udvojeno pisanje ima ulogu čuvanja posebnosti pre- fiksa, kako se ne bi zbog stezanja izgubio dojam o obliku kao tvorenici.“ Ovo je jedno od mjesta gdje se temeljni (morfofonemski) prikaz razlikuje od površinskoga (glasovnoga) prikaza i gdje je pisar razapet između toga da nedvosmisleno prenese napisano u zvukovni oblik i toga da prenese značenje i morfološku strukturu oblika, a to znači da na takvim mjestima možemo očekivati grafijsku šarolikost i nedosljednost kao i pojavu, osim površinskoga (fonetskoga), sasvim etimološkoga zapisa. Budući da je u ve- ćini slučajeva površinski prikaz iz temeljnoga izveden primjenom više od 3 Grč. Naga 1| yuvi) sou, od xAndiaerat z5 čvoja advije Napa, 4)i Zagpa ... lat. Sarai uxorem tuam non vocabis Sarai sed Saram 4 Usp. Hercigonja (1977: 80) i Damjanović (1981: 113). 46