Milan Mihaljević Staroslavenski institut, Zagreb SVETI PAVAO U KOPRU I DRUGE GLAGOLJAŠKE LUDORIJE 1. Uvod U povodu odlaska u mirovinu posvetio sam profesoru Hercigonji članak pod naslovom Šrke i fraške glagoljaške' u kojemu sam govorio o više rijetkih i neobičnih pojava i oblika u hrvatskoglagoljskim kodeksima koji su bili zanimljivi već zbog svoje rijetkosti i neobičnosti, ali su najčešće omogućivali i izvođenje zanimljivih zaključaka i dobivanje zanimljivih podataka o piscu i prevoditelju teksta i njegovu poznavanju jezika kojim piše i s kojega prevodi te o postanku i daljnjoj sudbini sa- moga teksta u kojemu se oblik nalazio. Ovdje ću nastaviti u istom stilu. Prvih pet primjera koje opnsujem postali su krivim mzumuevanjcm i interpretiranjem pred- loška, bilo starijega glagoljskog s kojega je prepisan tekst u kojemu je primjer pro- nađen, bilo inojezičnoga (grčkog ili latinskog) s kojega je tekst preveden. Posljed- nja tri primjera uključena su u rad zbog zanimljivosti, rijetkosti i/ili starine. 2. Kako je sv. Pavao doplovio u Kopar Konstantin Porfirogenet bio je prvi koji je polovicom 10. st., u 36. glavi svoje- ga djela De administrando imperio, zapisao da se na svom putu u Rim o kojemu iz- vješćuje sv. Luka u 27. i 28. glavi Djela apostolskih sv. Pavao nakon brodoloma iskrcao na otoku Mljetu. Do toga je podatka došao interpretiravši ime otoka Me- lita (grč. MeAim) kao Mljet,? a ne kao Malta, kako je bilo uobičajeno i prije i poslije njega, sve do današnjega dana. Na tu ga je zamjenu zavela riječ Adria koju je krivo shvatio u užem, današnjem smislu Jadranskoga mora, tj. ne znajući da se 1 usp. Mihaljević 1996. * Usp. Švab 1994, 95: ... drugi je veliki otok Mljet ili Malotcdra, koji spominje sv. Luka u djelima apostolskim, nazivljuć ga Melita. 283