MILAN MIHALJEVIĆ. Adrija »u ono vrijeme nije zvalo samo Jadransko more nego i dio Sredozemnog mora između Grčke, Krete, Afrike i Sicilije.«? Gotovo osam stoljeća poslije toga, točnije 1730. godine, objavio je u Veneciji poznati dubrovački pjesnik i povjesnik Ignjat Đurđević knjigu na latinskom jeziku D. Paulus Apostolus in mari, quod nunc Venetus sinus dicitur, naufragus et Melitae Dalmatensis insulae post naufragium ho- spes u kojoj je nastojao dokazati da se doista 61. godine sv. Pavao iskrcao na Mljetu. Njegova je knjiga izazvala burnu reakciju i pobijanje od mnogih bibličara u svijetu. Isto je tumačenje ponovno oživio V. Palunko 1910. u svojoj raspravi Melita del naufragio di S. Paolo č I' isola Meleda in Dalmazia koju je objavio u Splitu. Na tu je raspravu opširno reagirao R. Vimer u Bogoslovskoj smotri 1911. godine, pa sć među njima razvila žestoka polemika u tom teološkom časopisu.* Nitko, naravno, nije prihvatio Palunkovo tumačenje. Zanimljivo je međutim da Porfirogenetovo iz- vješće nije jedini podatak o boravku sv. Pavla na Jadranu. U hrvatskoglagoljskom 10. vatikanskom brevijaru iz 1485. godine našao sam podatak da je sv. Pavao već 'na svom prvom misijskom putovanju, između 45. i 49. godine, dospio čak do Ko- pra. Na listu 341bc/27-2 toga brevijara nalazi se idući tekst: sić ubo pućena d(u)h(0)ms s(ve)tims pridosta v selev'kiti ot tuduže v' kopar+ priplus'ta. Riječ je 0 4. stihu 13. glave Djela apostolskih čiji latinski predložak glasi: Et ipsi quidem missi 4 Spiritu sancto, abierunt Seleuciam, et inde navigaverunt Cyprum.* Naš je glagoljaš dakle Cipar zamijenio Koprom, jednako kao što je Porfirogenet Maltu zamijenio Mljemm Nadam se ipak da ta zamjena neće izazvati onoliku raspravu kao prć- thodna jer je svakomu jasno da tu riječ može biti jedino o C\pru Zanimljivo j€ ipak pogledati kako je do te zam]cnc moglo uopće doći. Sve će se lako objasniti kada pogledamo što na tom mjestu imaju drugi hrvatskoglagoljski brevijari. Pre- gledavši građu za Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije u Starosla- venskom institutu u Zagrebu utvrdio sam da na tom biblijskom mjestu Pašmanski brevijar iz druge polovice 14. st. na listu 229d ima v' ciprii. Isti oblik, jedino bez apostrofa ( cipriti), imaju i 6. vatikanski brevijar iz 1387. godine na listu 131b i Ljubljanski brevijar s kraja 14. st. na listu 74b. Nasuprot njima, 4. vrbnički brevijar iz druge polovice 14. st. na listu la ima oblik v kupar', a 19. vatikanski brevijar iz 1465. godine na listu 308c oblik v kupara. Jednoznačno se može utvrditi da je i ! predlošku s kojega je pop Mihovil Bribiranin prepisao 10. vatikanski brevijar na tom mjestu stajao oblik kupars koji je potvrđen u 4. vrbničkom i 19. vatikanskom brevijaru. Pop Mihovil je glagoljsko slovo 23 zamijenio slovom 3 koje mu je vrlo slično i tako je od Cipra dobio Kopar. Očito je da u tom trenutku nije mnogo raž“ mišljao o sadržaju onoga što prepisuje. Oblik kupars pripada starijemu sloju greci- zama koji su posuđeni do 11. st., dok se grčki ipsilon u slavenske jezike još preno- sio kao u, a ne kao i.“ Pašmanski, 6. vatikanski i Ljubljanski brevijar pokazuju da j€ * Usp. Biblija ... 1976: 1247. 4 Usp. Vimer 1911. i 1913. te Palunko 1912. 5 Usp. Biblia Sacra ... 1975: 1719. 4 Pojava oblika. kupnn još je jedan pokazatelj arhaičnosti i tradicionalnosti hrvatskoglagoljskih Y" kopisa. 284