brevijar vida omišljanira Milan MIHALJEVIĆ O JEZIKU VIDOVA BREVIJARA revijar koji je 1396. godine za kaptolsku crkvu u Roču napisao pisac Vid iz Omišlja najnetipičniji je hrvatskoglagoljski rukopisni brevijar. Njegova su biblijska čitanja obično dulja nego u svim drugim brevijarima, a više nego u drugim brevijarima ima prijevoda prema grčkom. Ipak ima dosta tekstova koji su prevedeni s latinskoga. U iluminaciji Brevijara ima mnogo bosanskih (humskih) elemenata. On čuva mnogo starih elemenata kao i drugi krčki kodeksi. U njemu je parafraza Knjige kraljeva kojoj se još ne zna latinski %] li grčki predložak. I na kraju, u njega su, kao i kod drugih brevijara i misala, prodirali i elementi govornog jezika, dakle čakavski elementi. Posljedica je svega toga neujednačenost i šarolikost koja je nešto veća nego u drugim brevijarima. Tako će se u Brevijaru Vida Omišljanina naći prastari panonizam tonbina koji nije potvrđen ni u jednom staroslavenskom spomemku, ali već i (stan) turcizam šator (232b). Na istoj će se strani naći i episkopa i biskupa, pastir' i pistir', ezik» i čzike, opfinu i općenie itd. Brevijar Vida Omišljanina neujednačen je i u pisanju poluglasa: u jednom su dijelu jaki poluglasi rfosl;edno vokalizirani kao a, u drugom se piše na istome mjestu štapić, a treći put ćemo na istoj strani naći istu riječ jednom s a, drugi put sa štapićem, a treći put bez i lcega Tako je na primjer riječ za đavla (dveval) pisana u Brevx)am na šest različitih načina. Sve to čini Brevijar Vida Omišljanina osobito zanimljivim i za tekstologe i za jezikoslovce. Uvjetno se jezik Vidova brevijara može podijeliti na ove slojeve: grčki sloj, starina, južni (bosanski) sloj, utjecaj narodnoga jezika i latinski sloj. Grčki je utjecaj u Brevijaru Vida Omišljanina vidljiv na više razina: fonološkoj, leksičkoj, sintaktičkoj i tekstovnoj. Na fonološkoj je razini izražen kroz dosljedan vitacizam. To znači da se glas "beta" u mnogim riječima preuzima prema srednjovjekovnom grčkom izgovoru kao v, a ne latinskim posredovanjem kao b.' Tako se u Brevijaru Vida Omišljanina pojavljuje dosljedno: avelb, (Abel), avraamb (Abraham), reveka (Rebeka), vavilonb (g:bilon), varilb (beril), vaal (Baal), var'varom“ (barbarima) itd. Nadalje, strane se riječi preuzimaju prema grčkom izgovoru sa k, a ne prema srednjovjekovnom latinskom sa c: v kumbaleh', kin'tini, kalkidon', itd. Grčki je utjecaj i dosljedan itacizam. To znači da se grčki glas "eta" preuzima prema srednjovjekovnom grčkom izgovoru kao i, a ne latinskim posredstvom kao e kalkidon, skinie, podir, isava itd. Preuzimanje "ipsilona" kao u također je 1 "Beta" se od srednjega vijeka u grčkom ne izgovara više kao dvousneni glas b, već kao usneno zubni glas v i otada se zove “vita". Odatle i naziv "vitacizam". 3 d srednjega se vijeka 'eta" u grčkom ne izgovara kao dugo e, već kao i, i zove se "ita". > Fodir je duga svećenička halina do članska. TIE