M. MIHALJEVIĆ 272 Croatica 42/43/44/1995-6. danje završnoga f u imenica na -ost zabilježeno u primjeru iz Knjige o Jobu (10, 20) na listu 378c: "Redost dni moiht kon'čaet se vskor€." Pre- ma usmenOJ obavucsu Božidara Finke, ta je pnj:sva karakteristična za krajeve južnije i istočnije od Šibenika.3 Ipak, prije bilo kakva definitivno- ga zaključka, valjalo bi vidjeti ima li u tom brevijaru još takvih primjera, jer se inače to može lako proglasiti slučajnom pogreškom, i istražiti točan teritorijalni opseg te pojave u prošlosti. Pašmanski brevijar, 5. vatikanski brevijar iz 1379. i 2. novljanski brevijar imaju na tom mjestu očekivani lik redostu, a 7. vrbnički brevijar (13-14. st.) pogrešku sedost' gdje je s (naknadno) ispravljano u r. Borisla :'bornik iz 1375., Klimantovićev ritual iz 1501-1512. i Dabarski brevijar iz 1486. godine imaju oblik ma- los 5. Naz'zad U već spomenutom Ljubljanskom brevijaru nalazi se na listu 150d ovaj tekst: "S'tav že b(la)ž(e)ni m(u)č(c)n(i)kb zn(a)m(e)niems križa ukr&plent rukama naz'zad' svezan v' og'nb bć vrinut'." Pitanje je kako objasniti udvajanje suglasnika z u istaknutoj riječi. Da nije posrijedi slučajna pogreška, potvrđuje činjenica da se isti oblik pojavljuje i u /9. vatikanskom brevijaru na listu 368c. 6. vatikanski (1980) i Baromićev brevijar (452d) imaju očekivani oblik nazad».. Sve to odgovara lat. post tergum. Dragocjenu pomoć pri objašnjenju pružit će nam oblik na- stzadb zabilježen na istom mjestu u 4. vrbničkom brevijaru na listu 79b. Isti oblik moramo pretpostaviti kao polazni i u objašnjenju primjera iz Ljubljanskoga i 19. vatikanskoga brevijara. Druglm riječima, moramo poći od tvorbenoga oblika na + suzadi ((s»+zad1,).4 Gubljenjem polu- glasa u toj riječi ostaje bezvučni suglasnik neposredno ispred zvučnoga. Jednačenjem po zvučnosti postaje posredni oblik zabilježen u Ljubljan- skom i 19. vatikanskom brevijaru. Daljnjim fonetskim razvojem jedan od dva identična suglasnika bio bi uklonjen i riječ bi se izjednačila s oblikom koji je izveden iz na + zadt.. Stoga se pisanjem udvojenoga suglasnika z čuva dragocjen podatak o drukčijoj (neobičnoj) tvorbi. 6. Vzide bogi vskliknoveni Šesti stih četrdeset i šestoga psalma glasi u Lobkowiczovu psaltiru iz 1359. godine (39v) ovako: "Vzide b(og)b vskliknoveni i g(ospod)t v gla- 5 Otpadanje završnoga f moguće je i sjevemnije od te crte, ali samo u okolini koja je uvjetovana fonetskom strukturom sljedeće riječi što ovdje nije slučaj. % U Slovnik jazvka staroslovenskeho, Academia, Prag 1987. na str. 263 potvrđeni su oblici priloga: suzadi, suzadu i suzažda.