Milan Mihaljević, Jezik kanona mise u Kožičićevu Misalu hruackom FLUMINENSIA, god. 24 (2012) br. 1, str. 157-183 157 Milan Mihaljević JEZIK KANONA MISE U KOŽIČIĆEVU MISALU HRUACKOM dr. sc. Milan Mihaljević, Staroslavenski institut, Zagreb, izvorni znanstveni članak UDK 265.3 264-12(497.5) 003.349.12:264-12 811.163.1:264-12 U članku se kanon mise Kožičićeva Misala hruackoga iz 1531. uspoređuje s istim tekstom u svim ostalim hrvatskoglagoljskim misalima. 1 u tom su dijelu misala, koji je inače najmanje podložan promjeni, leksičke i tekstološke razlike između Koži ostalih misala veće nego između bilo koja druga dva misala, što potvrđuje da je i taj dio Kožičić temeljito preradio, tako da se gotovo može govoriti o novom prijevodu, a ne samo o redakciji. Kanon Misala hruackoga jasno potvrđuje da je Kožičić pomladivao i va i pohrvaćivao tekst. Brojna su i mjesta na kojima je ispravljao stariji prijevod prema latinskom izvorniku. Međutim, odstupanje od latinskoga predloška i čuvanje mnogih starijih crkvenoslavenskih elemenata u tekstu svjedoče da to nije radio mehanički te da mu osnovni cilj nije bio samo što više pohrvatiti tekst i približiti njegov jezik govornomu jeziku niti ga samo što više uskladiti s latinskim, nego da je radio promišljeno, s jasnom koncepcijom književnoga (hrvatskoga crkvenoslavenskoga) jezika. Ključne riječi: crkvenoslavenski jezik; hrvatskoglagoljski misali; kanon mise; Šimun Kožičić Benja; Misal hruacki 1. Uvod Notorna je činjenica da je Kožičić bio nezadovoljan stanjem glagoljaške crkvene knjige, ,pa je na vlastitu pobudu prionuo uz njeno 'popravljanje'!" (Benvin, 1988: 158). To je njegovo 'popravljanje' dosad djelomice različito interpretirano. Neki su to razumjeli ponajprije kao nastojanje da se jezik glagoljskih liturgijskih knjiga što više pohrvati, tj. ,približi 'narodnomu' (čakavskomu) izričaju."' Drugi upozoravaju da se o 1 Kao argument za to uzima se, na kraju krajeva, i pridjev hruacki u naslovu njegova misala.