126 Tabula 9,2011.
Milan Mihaljević
BILJEŠKE O JEZIKU DRUGOGA
BERAMSKOGA BREVIJARA
Izvorni znanstveni rad
Original scientific paper
UDK 003.349.2.034:003.344>:264-13>(497.5-3 Istra)
\utor u članku iznosi zapažanja o jeziku 2. beramskoga brevijara (Ljubljana, NUK,
Ms163) do kojih je došao transliterirajući 120 stranica iz njegove druge knjige. U
tom se hrvatskoglagoljskom brevijaru koji se rabio u Bermu, kao i u većini drugih
kodeksa, isprepliću elementi crkvenoslavenskoga jezika naslijeđeni iz predloška i
elementi govornoga jezika koje su pisari, svjesno ili nesvjesno unoslli u tekst koji
su prepisivali. Istaknute su uočene zanimljivosti na grafijskoj, fonološkoj, morfo-
loškoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini te pogreške koje pružaju zanimljive podatke o
pisarevu materinskom govoru kao i o njegovu poznavanju crkvenoslavenskoga
jezika. Autor zaključuje da je brevijar pisan u središnjoj Istri (vjerojatno u samom
Bermu), ali da je prepisan sa starijega glagoljskoga predloška koji potječe najvje-
rojatnije s Krka.
Ključne riječi: crkvenoslavenski jezik, hrvatskoglagoljski kodeksi, Drugi beramski
brevijar
1. Uvod
Za potrebe svojega rada u Staroslavenskom institutu u Zagrebu morao sam latinicom tran-
sliterirati oko 120 stranica iz Drugoga beramskoga brevijara! Usput sam nastojao zabilježiti sve
zanimljive pojave koje su mi zapele za oko. Na temelju tih bilježaka nastao je ovaj članak koji je
moj prilog proslavi sedamdeset i pete obljetnice rođenja profesora Zoričića, s kojim sam više
godina uspješno i prijateljski surađivao.
Drugi beramski brevijar hrvatskoglagoljski je spomenik koji se čuva u NUK u Ljubljani pod si-
gnaturom Ms 163 (stara sign. C 163a/2). Zbog toga se u stručnoj literaturi vrlo često zove i Drugi
ljubljanski brevijar. Sastoji se od dva dijela.? Oba su dijela pergamentni kodeksi 15. st. maloga
formata folija. Prvi dio ima 264 lista formata 30 x 20,5 cm raspoređena u 27 kvaterniona,? a
drugi dio ima 176 listova formata 30 x 21 cm raspoređenih u sedamnaest kvaterniona. U oba
je dijela tekst pisan u 2 stupca s po 33 retka. U prvom su dijelu inicijali kvalitetniji, a izvedeni su
crvenom, modrom i sepijom. Od 40. lista prvoga dijela, prema VAJS (1910: XVI), knjigu je pisala
manje vješta ruka. U drugom je dijelu iluminacija manje kvalitetna. lnicijali su izrađeni nevještom
rukom u raznim bojama, figurice svetaca vrlo su rustične, ali i vrlo simpatične. Prvi dio sadrži
Proprium de tempore, a drugi Proprium sanctorum. | u jednom i u drugom dijelu više je zapisa na
margini koji svjedoče da se brevijar upotrebljavao u Istri, točnije u Bermu.
\ — Prepisao sam stranice S2cd - 115cd iz drugoga dijela toga brevijara.
2 Vidi VAJS(1910: XVI-XX).
3 — Ispred kojih su pri uvezu dodana još 3 lista. Usp. VAJS (1910:V),