Deklinacija imenica u najstarijim hrvatskoglagoljskim frugmentima 627

 

blog)a (1a), sti)m (le), v' bfogh (Ic), gfospod)» sp(a)sitelb prinose (14); Roč: sfi)ns (la),
b(og)a (1a). sp(a)sitela (1b), gfospod)a (1b), sp(a)sa (1b), h(restja (15), raba (1c), dfu)hs
(1d); Epist: isaka (2c), čkova (2c). parosa (2c), c(čsa)ra (2d). solomuna (2d), asapata (2d),
orama (2d), otama (2d), ahaza (2d), ezekiela pr(oro)ka (24), amosa (24); Hom: ženiha (2a),
o(tjca (2a), muža (2a). b(og)a (2d); Pass: sfi)na (la), kr'stćnina (1c), č(lovč)ka (lc), iv(a)na
(2c), islkajtela (24), obličitelo (2c); Tk: ml[a]aćnec (r), mladčnes (Ir, 2r) sfi)ne (Ir),
[as]ura (21), kađta (2r), amrama (2r), moisćć (2r) b(og)a (2v); Th: vlohva (la), pavla (la, Ib
1e, 1d, 2b, 2c), otroka (15), is(u)h(rest)a (1b), tamora (1d), pastira (1d), gfospod)a (1d),
onisipora (2c), aleksandra (2d), kneza (2d), zvćro (2d); Zag: j(eo)rfić (la, 1b), marka (2a
ap(ustojla (2a), ev(ajnjle)lista (2a); Lab: glospod)a (Ib, \d, 2b, 2c) i s(i)na (2b); Omi
nirea (1a) i olumpana (1a); Eust: č(lovč)ke (1b), adam' (16), na dećvola (lc); Lign: h(rostja
(2a, 2d), život (2a), d(u)ho (2b), druga (2b), sina (2c); Trans: duhw, (2b), b(og)a (2c), sino
(36), čllove)ka (3e), aprusto)la (34); Nic: i(sus)a (la, 1b, 1c, 24), spfa)se (la)*

'Na temelju iznesene grade može se zaključiti da je doseg kategorije živosti ostao
muški rod imenica o-promjene. Imenice u-promjene (npr. sine) zahvaćene su njome
samo ako su promijenile sklonidbeni razred i prešle u o-osnove. To znači da tamo gdje
se dobro čuvaju u-osnove akuzativ glasi sins, a tamo gdje je imenica sino prešla u
o-osnove njezin akuzativ glasi sina. Premalo je podataka da bi se sa sigurnošću moglo
utvrditi obuhvaća li ta kategorija samo zdrave, odrasle i slobodne jedinke ili se već
proširila na sve žive imenice muškog roda o-osnova. Imenica duh& sustavno se ponaša
kao neživa i akuzativ joj je uvijek jednak nominativu. Samo su dva naziva za životinje i
oba je puta akuzativ jednak nominativu: agem»c& (Lond 1a) i zv6ro (Th 2d). Od naziva
za mlade (djecu) samo su tri potvrde akuzativa imenice mladćnsce, sve tri u istom
fragmentu i u svima je akuzativ jednak nominativu.' Nisu posebno obavijesni ni
genitivno-akuzativni oblici otroka i raba, jer se imenica otrok i u kanonskim
starocrkvenoslavenskim tekstovima uvijek pojavljuje u obliku koji je jednak genitivu, a
genitivni oblik raba za akuzativ smjenjuje se s nominativnim oblikom rab+.'' Usporedi
li se stanje prema vrsti imenica, vidljivo je da među vlastitim imenima nema smjena i da
-je akuzativ uvijek homoniman s genitivom, da je akuzativ neživih imenica uvijek jednak
nominativu, a smjene se pojavljuju samo kod općih imenica koje označuju ljudska
bića.'' Tamo gdje se rabe i nominativni i genitivni oblici za akuzativ, čini se da utjecaj
na izbor oblika ima obosobljenost referenta. Što je referent obosobljeniji, veća je
mogućnost za pojavu akuzativnog oblika koji je jednak genitivu.

 

 

  

 

 
 

    
 

 

 

 

3. Broj

Najčešće su potvrđeni jedninski oblici, mnogo rjeđe od njih (ali još uvijek brojno)
množinski, a vrlo rijetko dvojinski oblici.'“ Zabilježio sam samo 58 dvojinskih oblika

 

* _U Spal, T, Serm i Jac nema primjera akuzativa živih imenica.
* Malo je potvrda akuzativa jednine imenica muškog roda koje označuju natprirodne pojave, životinje i djecu
i u kanonskim starocrkvenoslavenskim tekstovima, a kod većine se može pokazati da akuzativni oblik koji
_j jednak genitivu nije izvomo čitanje. Usp. Huntley 1984: 114-115
* Usp. Hunrley 1984: 113.
!! Stanje je u skladu sa značenjskom ljestvicom koju je za kanonske starocrkvenoslavenske tekstove
ispostavio David Huntley 1984.
" To je tipološki očekivano stanje jer u svim jezicima koji imaju gramatičku kategoriju broja govornici rabe
jedninu češće nego množinu, a u onima koji imaju i dvojinu množinski se oblici pojavljuju znatno češće od
dvojinskih. Usp. Corbett 2000: 39 i 281-286.