626

   

n Mihalje

 

matić (Trans 2c). Riječ je o imenicama koje se sklanjaju prema a-promjeni ili
ja-promjeni, a njihova je pripadnost muškomu rodu odredena spolom označenika. Dva
se puta u Grš (Ir i 3v) pojavljuje nominativ jednine muškog roda muže, oba puta u
sintagmi muže eter». Taj se oblik može objasniti činjenicom da pridjev (zamjenica) koji
slijedi iza imenice započinje samoglasnikom e pa je to zavelo pisara.

Među imenicama ženskog roda najbrojnije su one koje u nominativu jednine
završavaju na -a.' Imenica bedra nije prešla u srednji rod, što potvrđuje oblik genitiva
jednine ot» bedri (BNov 1a). Mnogo je manje nominativa jednine na -6 (= -ja): oracić
Vb 2c), m(ajrić (Fpist 2b, Hom 2d), om(i)L(iJć (Lab 1a i 2d), om(i)lić (BNov 1d), marić
1bi 1d, Trans la i 3a, Nic 2a), reoklić (Th 1d). Brojne su imenice koje u nominativu
jednine završavaju na suglasnik, a to znači da je grafijski na kraju najčešće znak za
poluglas:' nepričzm» (Grš Ir), eres» (GrŠ 1v), radost» (Grš 3v), [čro (Grš 41), plste (Mih
1d), radoste (Mih 2a), brano (Mih 26), s/l/abost+ (Spal a), blagodćt» (Spal b), leže
(Kuk b), obi(a)st' i zapovćde (Vb 24), noće (Vb 3a), /p]leto (Vb 4b), čest' (Pass Ic),
m(i)l(o)st' (Epist 2a), pamet že (Epist 2a), plete (uNov lc), svetloste (BNov 1b
[oltrasalt (BNov 1e) i m(i)l(o)ste (BNov 1d), noće (Roč 1b), m(o)ifi)t(e)ve (Roč 1e) i
krćpost& (Roč 1d), miselo (Lab 1b), ahave(l] (Tk 2r), m(i)l(o)ste (Ts la), česte (Ts 1b)
i pamet» (Ts 2c), zapovćdo (Zag 2a) i pečale (Zag 2d), napaste (Th 2c), blagodći že
(Omiš 1b), misel& (Eust 1c), blagodći' (Eust 1d, Trans 3c). Riječ je o imenicama koje se
sklanjaju po i-promjeni. Nekoliko je primjera nominativa imenica ženskog roda koji
završavaju na -i: libi (Mih 2a), celi (Roč Ic), mati (Ts la, Th Id, 5x Trans, Nic, Jac),
deći (Tk 1r, Th 2d). Prve dvije pripadaju v-promjeni, a druge dvije r-promjeni. Nema
nominativa jednine koji završavaju na -i od imenica koje se sklanjaju po ja-promjeni.
Oblik m(i)i(o)stina (Pass 3a)“ pokazuje da su se neke od tih imenica već izjednačile u
nominativu s ostalim imenicama iz svojega sklonidbenog razreda.

U srednjem rodu sve imenice završavaju na -o ili na -e. Potvrđeni su nominativi imenica
o-osnova, jo-osnova, s-osnova i n-osnova. Nema potvrda nominativa imenica t-osnova.

 
   

 

 

 

 

 

 

 

2. Živost

Razvoj te kategorije jedna je od najvažnijih inovacija u povijesti sklonidbenog
sustava slavenskih jezika. Da bi se vidjelo na kojem je stupnju njezin razvoj u
fiagmentima, navodim sve primjere akuzativa jednine imenica muškog roda koje
označuju nešto živo.

12. st. - Kij: raba; Grš: stčpana (2r, 3r, 3v), muža (2r, 4v), pilipa i prohora nikonora
i timona ... i nikolać prišel»ca (21), na moisee i na b(og)a (21), i(su)sa (3r), s(y)na (3r,
41), h(rsa (3v), istu)h(rostja (4), na kaženika (4r), pilipa (4r), saula (4v),
tareseninina (4v), d(u)he (1r, 3r); Mih: doruga (2a) i dfu)he (20).*

13. st. - Lond: sp(a)sitela (la, 1c), D(a)v(i)da (10), b(ogja (1c), ali i sfim (1a), agomvcy
(la), glospo)dovatel (la); Kuk: oftjca (b) i av/rlaama (c); Birb: g(ospodja (Ir) i paraona
(1v);" Vb: anjfe)la (26) i pr(oro)ka (3e); aNov: d(a)v(i)da (le) i čflove)ka (1d); BNov:

  

    

    

Ispred -a može biti nepalataln ili palatalni suglasnik,

Stanje je slično onomu u imenica muškog roda na suglasnik.

'Umjesto očekivanog milostini.

U Vind i Baš nema primjera skuzativa jednine muškog roda, a u Bud samo je jedan primjer akuzativa:
 zakom.

*_ 'To su jedini akuzativi muškog roda.