Milan Mihaljević (Zagreb) DEKLINACIJA IMENICA U NAJSTARIJIM HRVATSKOGLAGOLJSKIM FRAGMENTIMA U članku se opisuje deklinacijski sustav fragmenata iz izv. prijelaznog razdoblja hrvatskoga glagoljaštva između kraja 11. i početka 14. st. Taj se sustav usporeduje sa stanjem u kanonskim starocrkvenoslavenskim kodeksima i sa starohrvatskim (čakavskim) sustavom kako bi se utvrdile promjene u pojedinim gramatičkim kategorijama. 1. Rod Stanje je jednako onomu u kanonskim starocrkvenoslavenskim tekstovima i nema primjera promjene roda imenica. U muškom rodu najbrojnije su imenice koje u nominativu jednine završavaju na suglasnik. Kao grafijski uzus, obično je na njihovu kraju znak za poluglas.' Manji broj imenica muškog roda završava u nominativu jednine slovom & One se mogu podijeliti u dvije podskupine: a) one u kojima je & iza samoglasnika pa ga valja čitati kao j mogu se priključiti prethodnoj skupini imenica koje završavaju na suglasnik: rai (Vind 2a), arhierči (Grš 1v, 2v), moisći (Grš 2v, Tk Ir i Iv, Ts 1b), /ko/datai (Spal a), erći (Tk 1v), običai (Ts 1b), ev'statii (Eust la i 1d), agapii (Eust la), an'drči (Trans 1b), kananći (Trans 1b), bartolomći (Trans 2c/d), antonii (Nic 2b), rinči (Nic 2b), zlčdći (Nic 2c), itidći (Nic 24), b) one u kojima je & iza suglasnika i mora se čitati kao i nevji (Kuk d), levji (Tk 2r), maurici (Ts 2a), lćonci (Ts 2b). Potvrđene su i imenice muškog roda koje u nominativu jednine završavaju na -a li : var»sava (Grš 1r), toma (Spal d, Trans Ib, 2b i 3d), setena (Pass 2b), iiina (Kuk d), iiida (Epist 2c, Nic 26), vladika (BNov 1a), luka (Trans 1b), an'na i kačpa (Nic 2a), agripa (Nic 2b), ansna i kaćpa (Nic 2b), kuzma (I's 2b), ananić (Grš Ir i 4v), i(eo)rjić (Pass \c i 1d, Zag 1a), ozić (Epist 2d), manasić (Epist 2d), osić (Epist 2d), U ftagmentima iz 12. st. to je stari znak za poluglas: u Kij, Vind, Grš, Bud, Baš jor, a u Mih jer. U fragmentima iz prve polovice 13. s. supostoje oblici s jorom i štapićem na kraju. Mnogo su rjedi oblici s apostrofom ili bez ičega. U fregmentima iz druge polovice 13. st, prevladavaju oblici sa štapićem, a rjeđi su oblici s apostrofom, jorom ili bez znaka za poluglas.Više o bilježenju znakova za jerove u tom razdoblju ,_ vidjeti u Mihaljević 2000. ?."fa podjela nema morfološko značenje jer je u obje skupine deklinacija jednaka.