UDK 808.101-561
Izvorni znanstveni članak
Prihvaćeno za tisak 19. 12. 1997.

Milan Mihaljević
Staroslavenski institut, Zagreb

Jestno-niječna pitanja u hrvatskom
crkvenoslavenskom jeziku

U dlaniku se opisuje sintaksa jestno-niječnih pitanja u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku.
U korpusu nema multih pitanje, već su potvrdena samo čestična pitanja. Najčešća je upitna
čvstica li koja može uvoditi sve vrste pitanja. To znači da ne ovisi o čestici i hoće li pitanje
biti obavijesno, retoričko, dubitativno, presumptivno itd. Autor pretpostavlja da je Li enkli-
tični upitni dopunjač koji pridružuje fokusno obilježjesintaktičkoj skupini koja se nalazi na
 položaju SpecCP. Ako je taj položaj prazan, tada se glagol iz 1 pomiče na mjesto dopunjača
(ispred Zi) da bi mogao biti domaćica čestici li. Čestica eda uvodi obično retorička i dubita-
tivna pitanja, a nešto rjede presumptivna i emotivno obojena pitanja koja izražavaju izne-
nadenostili čudenje. Upitne čestice mogu biti i pogodbeni veznici ašće i ako kao i rastavni
veznici li i ai. Pogodbeni veznici uvode najčešće zavisna pitanja, a rastavni veznici pitanja
koja izražavaju neočekivanost, iznenađenost ili čudenje. U hrvatskom crkvenoslavenskom je-
ziku pitanja mogu biti uvedena i česticom da. Ta čestica obično nije upitni dopunjač, već
ima emotivnopojačnu ulogu. Pitanja kojima je na početku suprotni veznik a nisu posobna
vrsta pitanja jer a u njima ima istu funkciju kao i u drugim tipovima rečenica.

 

1. UVOD

Istraživanje na kojem se temelji ovaj članak provedeno je na materijalu sku-
plienom za Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije koji se izra-
duje u Staroslavenskom institutu u Zagrebu. U tom su materijalu potvrđene
tri vrste pitanja: jestno-niječna, posebna (pronominalna) i alternativna. Nisam
zabilježio primjere dopunskih i ječnih pitanja. Posebna su pitanja opisana u M.
Mihaljević 1992. Ovdje ću opisati jestno-niječna pitanja.

'Tri su karakteristična obilježja jestno-niječnih pitanja u slavenskim jezici-
ma: upitna intonacija, osobiti poredak riječi (inverzija suhjekta i glagola) ili po-
sebne upitne čestice. Inverzija subjekta i glagola nije, kao u germanskim jezi-
cima, sama po sebi dovoljan znak upitnosti, već uvijek mora biti praćena upit-
'nom intonacijom da bi rečenica mogla biti interpretirana upitno. Tomu u po-

 

191