UDK 808.101-561 Izvorni znanstveni članak Prihvaćeno za tisak 19. 12. 1997. Milan Mihaljević Staroslavenski institut, Zagreb Jestno-niječna pitanja u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku U dlaniku se opisuje sintaksa jestno-niječnih pitanja u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku. U korpusu nema multih pitanje, već su potvrdena samo čestična pitanja. Najčešća je upitna čvstica li koja može uvoditi sve vrste pitanja. To znači da ne ovisi o čestici i hoće li pitanje biti obavijesno, retoričko, dubitativno, presumptivno itd. Autor pretpostavlja da je Li enkli- tični upitni dopunjač koji pridružuje fokusno obilježjesintaktičkoj skupini koja se nalazi na položaju SpecCP. Ako je taj položaj prazan, tada se glagol iz 1 pomiče na mjesto dopunjača (ispred Zi) da bi mogao biti domaćica čestici li. Čestica eda uvodi obično retorička i dubita- tivna pitanja, a nešto rjede presumptivna i emotivno obojena pitanja koja izražavaju izne- nadenostili čudenje. Upitne čestice mogu biti i pogodbeni veznici ašće i ako kao i rastavni veznici li i ai. Pogodbeni veznici uvode najčešće zavisna pitanja, a rastavni veznici pitanja koja izražavaju neočekivanost, iznenađenost ili čudenje. U hrvatskom crkvenoslavenskom je- ziku pitanja mogu biti uvedena i česticom da. Ta čestica obično nije upitni dopunjač, već ima emotivnopojačnu ulogu. Pitanja kojima je na početku suprotni veznik a nisu posobna vrsta pitanja jer a u njima ima istu funkciju kao i u drugim tipovima rečenica. 1. UVOD Istraživanje na kojem se temelji ovaj članak provedeno je na materijalu sku- plienom za Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije koji se izra- duje u Staroslavenskom institutu u Zagrebu. U tom su materijalu potvrđene tri vrste pitanja: jestno-niječna, posebna (pronominalna) i alternativna. Nisam zabilježio primjere dopunskih i ječnih pitanja. Posebna su pitanja opisana u M. Mihaljević 1992. Ovdje ću opisati jestno-niječna pitanja. 'Tri su karakteristična obilježja jestno-niječnih pitanja u slavenskim jezici- ma: upitna intonacija, osobiti poredak riječi (inverzija suhjekta i glagola) ili po- sebne upitne čestice. Inverzija subjekta i glagola nije, kao u germanskim jezi- cima, sama po sebi dovoljan znak upitnosti, već uvijek mora biti praćena upit- 'nom intonacijom da bi rečenica mogla biti interpretirana upitno. Tomu u po- 191