FILOLOGIJA 29, Zagreb 1997

UDK 808.62(091) 7137
Izvorni znanstveni članak
Primljen 17.X.1997.
Prihvaćen za tisak 15. VI.1998.

Milan Mihaljević
Staroslavenski institut
Demetrova 11, HR-10000 Zagreb

JEZIČNA SLOJEVITOST BREVIJARA
VIDA OMIŠLJANINA IZ 1396. GODINE'

Jezik je u Brevijaru Vida Omišljanina neujednačeniji nego u drugim
hrvatskoglagoljskim brevijarima. U njemu je jače izražen grčki utjecaj
koji je vidljiv na fonološkoj, leksičkoj, sintaktičkoj i tekstovnoj razini.
Karakteristika je toga brevijara i povećana arhaičnost. Mnogo je u njemu
starihi rijetkih riječi. Osobito je važno istaknuti bosanski utjecaj, a očit je
i utjecaj latinskih kodeksa i govomoga hrvatskoga jezika (čakavskoga
narječja).

   

 

 

1. Uvod

Glagoljski brevijar koji je 1396. godine za kaptolsku crkvu u Roču u Istri
napisao pisac Vid iz Omišlja na otoku Krku sastoji se od 468 listova perga-
mene i težak je gotovo 10 kg. Čuva se u Beču u Austrijskoj nacionalnoj knjiž
nici (ONB) pod signaturom Cod.slav.3.2 Sadrži službe za nedjelje i svetko-
vine kroz liturgijsku godinu (Proprium de tempore). To je najnetipičniji
hrvatskoglagoljski rukopisni brevijar. Odlikuje se bogatstvom i opširnošću
biblijskih čitanja koja su obično dulja nego u drugim hrvatskoglagoljskim
brevijarima, a češće su nego u drugim brevijarima sačuvani prijevodi s
grčkoga. U njegovoj je iluminaciji vidljiv bosanski utjecaj 3 Kao i drugi Krčki
kodeksi, Brevijar Vida Omišljanina čuva starije stanje teksta i jezika nego
kodeksi zadarsko-krbavskoga područja. I na kraju, na njega je, kao i na dru-
ge hrvatskoglagoljske brevijare i misale, utjecao i živi čakavski govor.
Posljedica je toga neujednačenost i šarolikost koja je nešto veća nego u

 

 

 

1 Članak je nastao na temelju referata sa simpozija Šest stoljeća Brevijara Vida
Omišljanina (Omišalj —Roč 21.—22. rujna 1996.) koji je u skraćenom i populamom
obliku, pod naslovom O jeziku Vidova brevijara, objavljen u časopisu Nova Istra
V/2, 1997, 22—26. Referat je razraden, proširen i obogaćen novom gradom i
bibliografskim podatcima.

2_ Posljednji ga je opisao G. Birkfellner 1975:57—61.

3 Vidi B. Fučić 1996:9—10.

 

119