M. MIHALJEVIĆ, Nekoliko lingv. zanimljivosti iz hrv.glag. kodeksa SLOVO 38 (1988) čak mogao biti jedino primjer iz Grgura Nazijanskog koji navodi Sreznjevski s tvr- dim poluglasom. To je ruski rukopis, a poznato je da su ruski rukopisi najdosljed- niji u bilježenju jerova i u čuvanju razlike među njima. Stoga se čini vjerojatnim da je u osnovi ipak bio tvrdi (stražnji) poluglas, a to znači da je ispravno treće obi nje, tj. da moramo poći od oblika blagotočena u kojemu je izvorno o zamijenjeno poluglasom koji je zatim u Frašćićevu psaltiru vokaliziran kao q. 3. KAKO JE OD »GNOJA« POSTAO »DOM« U vatikanskom brevijaru filirico 5 (232d/19-20) čitamo: i #fe|če k' mne se dahy dom» volju i za gnoiće i stvoriši hlčb» tvoi v' nems. Već na prvi pogled vidimo da značenje rečenice nije jasno, jer je dio doms volju i za gnoiče besmislen, Tekst je biblijski (Ezekiel 4,15), pa se na temelju grčkog i latinskog može provjeriti što znači; grč. al eimev mpoc ue 'lbob čebwxd ooi B6X&ra Bodv dvri Ti BoMBirww rwv avdpowmivnov, kal moujoew robe dprove cov čm abriox*; lat et dixit ad me ecce dedi tibi fimum boum pro stercoribus humanis et facies panem tuum in e0.'' Očito je da dome volju i stoji za grčko f6X8ra foćiv i latinsko fimum boum što i jedno i drugo znači »volujski gnoj«.!! Lako je zamisliti kako je pisar brevijara /ilirico 5 od staroslavenskog pridjeva volui, koji je očito bio na tom mjestu u predlošku, krivim rastavljanjem dobio volju i. Pitanje je međutim kako je od »gnoja« (odnosno »balege«) dobio dome. Mjesto postaje mnogo jasnije kada se pogledaju paralele u drugim hrvatskoglagoljskim brevijarima. U brevijaru Vida Omišljanina na ovom mjestu stoji dims vobi (41354/27). Oblik dims može se lako objasniti na temelju latinskoga. Vjerojatno je prevoditelj ovoga teksta na slavenski, ili prepisivač latinskog predloška, zamijenio latinske riječi fimum (»gnoj«) i fumum (»dim«) i tako je od »gnoja« postao dime. Pisar brevijara žilirico 5 pred sobom je imao glagoljski predložak u kojemu se nalazio oblik dims koji je on, zamijenivši slova i i o koja su u glagoljici slična, krivo pročitao i tako od dima dobio dome. Za- nimljiv je primjer i u Novljanskom drugom brevijaru (2514/29-30): dim» toli i za gnoiče č(loveče jsko. 1 ovaj je oblik prepisan s glagoljskog predloška. Pisar je zamije- nio slova » i £ koja su u glagoljici vrlo slična i tako od pridjeva volii dobio tolii, a od ovoga dalje krivim rastavljanjem (da bi dobio donekle smislen tekst) coli i, Iz navedenog niza, na prvi pogled banalnih, pogrešaka mogu se izvesti daleko- sežni i za sudbinu teksta važni zaključci: * Usporedi Sepruaginta, ed. Alfred Rah1fs, Stuttgart 1935, 277. '9Usporedi Biblia Sacra: iuxta Vulgatam Versionem, Stuttgart 1969, 1271. !U najnovijem hrvatskom prijevodu Biblije (Kršćanska sadašnjost 1980) (829) na ovom mjestu stoji: kravlju balegu. 77