M. MIHALJEVIĆ, Nekoliko lingv. zanimljivosti iz hrv.glag. kodeksa SLOVO 38 (1988)

čak mogao biti jedino primjer iz Grgura Nazijanskog koji navodi Sreznjevski s tvr-
dim poluglasom. To je ruski rukopis, a poznato je da su ruski rukopisi najdosljed-
niji u bilježenju jerova i u čuvanju razlike među njima. Stoga se čini vjerojatnim da
je u osnovi ipak bio tvrdi (stražnji) poluglas, a to znači da je ispravno treće obi
nje, tj. da moramo poći od oblika blagotočena u kojemu je izvorno o zamijenjeno
poluglasom koji je zatim u Frašćićevu psaltiru vokaliziran kao q.

 

3. KAKO JE OD »GNOJA« POSTAO »DOM«

U vatikanskom brevijaru filirico 5 (232d/19-20) čitamo: i #fe|če k' mne se
dahy dom» volju i za gnoiće i stvoriši hlčb» tvoi v' nems. Već na prvi pogled vidimo
da značenje rečenice nije jasno, jer je dio doms volju i za gnoiče besmislen, Tekst
je biblijski (Ezekiel 4,15), pa se na temelju grčkog i latinskog može provjeriti što
znači; grč. al eimev mpoc ue 'lbob čebwxd ooi B6X&ra Bodv dvri Ti
BoMBirww rwv avdpowmivnov, kal moujoew robe dprove cov čm abriox*; lat
et dixit ad me ecce dedi tibi fimum boum pro stercoribus humanis et facies panem
tuum in e0.'' Očito je da dome volju i stoji za grčko f6X8ra foćiv i latinsko
fimum boum što i jedno i drugo znači »volujski gnoj«.!! Lako je zamisliti kako je
pisar brevijara /ilirico 5 od staroslavenskog pridjeva volui, koji je očito bio na tom
mjestu u predlošku, krivim rastavljanjem dobio volju i. Pitanje je međutim kako je
od »gnoja« (odnosno »balege«) dobio dome. Mjesto postaje mnogo jasnije kada se
pogledaju paralele u drugim hrvatskoglagoljskim brevijarima. U brevijaru Vida
Omišljanina na ovom mjestu stoji dims vobi (41354/27). Oblik dims može se lako
objasniti na temelju latinskoga. Vjerojatno je prevoditelj ovoga teksta na slavenski,
ili prepisivač latinskog predloška, zamijenio latinske riječi fimum (»gnoj«) i fumum
(»dim«) i tako je od »gnoja« postao dime. Pisar brevijara žilirico 5 pred sobom je
imao glagoljski predložak u kojemu se nalazio oblik dims koji je on, zamijenivši
slova i i o koja su u glagoljici slična, krivo pročitao i tako od dima dobio dome. Za-
nimljiv je primjer i u Novljanskom drugom brevijaru (2514/29-30): dim» toli i za
gnoiče č(loveče jsko. 1 ovaj je oblik prepisan s glagoljskog predloška. Pisar je zamije-
nio slova » i £ koja su u glagoljici vrlo slična i tako od pridjeva volii dobio tolii, a
od ovoga dalje krivim rastavljanjem (da bi dobio donekle smislen tekst) coli i,

Iz navedenog niza, na prvi pogled banalnih, pogrešaka mogu se izvesti daleko-
sežni i za sudbinu teksta važni zaključci:

* Usporedi Sepruaginta, ed. Alfred Rah1fs, Stuttgart 1935, 277.

'9Usporedi Biblia Sacra: iuxta Vulgatam Versionem, Stuttgart 1969, 1271.

!U najnovijem hrvatskom prijevodu Biblije (Kršćanska sadašnjost 1980) (829) na ovom
mjestu stoji: kravlju balegu.

77