PROBLEMI NORMALIZACIJE U VEZI S POLUGLASOM
(RAD NA RJEČNIKU OPĆESLAVENSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA
HRVATSKE REDAKCIJE)

Milan MIHALJEVIĆ, Zagreb

U hrvatskoj su se redakciji tvrdi (stražnji) i meki (prednji) poluglas stopili u
jedan vokal. Za taj vokal u hrvatskoglagoljskim tekstovima postoji više znakova.
Znak #& pojavljuje se samo u FgMih* iz 12. st. U nekim rukopisima iz 12. i 13.
stoljeća poluglas je označen znakovima & i u0). U ostalim se rukopisima bilježi
znakovima T i 7 .(U daljnjem tekstu T => , * =" U upotrebi ovih dvaju znako-
va nema stroge razlike. I jedan i drugi se pojavljuju u istom rukopisu, na istoj
stranici i u istoj riječi. Oni su često u slobodnoj varijaciji, ali je njihov znakovni
status različit., Dok se štapić javlja u redu, apostrof je samo nadredna oznaka. Stoga
se apostrof često upotrebljava i onda kada je sigurno da na tom mjestu poluglas više
nema (a ponekad nije ni imao) glasovne vrijednosti.

Najprije ćemo razmotriti pojavu poluglasa na kraju riječi koja završava konso-
nantom. Tu poluglas ima samo grafičku funkciju.! Pitanje je stoga da li ga u rječni-
ku pisati ili ne. Budući da ga većina pisara piše (ne pišu ga jedino pisari najmlađih
rukopisa kao npr. CTk_i CFat) i mi ga zadržavamo. Napominjemo da u hrvatskogla-
goljskim tekstovima ne dolazi poluglas ako iza riječi koja završava konsonantom
slijedi enklitika. To načelo najdosljednije provode MVat. , PsLob i BrVb, (ostali va-
riraju). Tako možemo pronaći primjere: osvećajut se, vzvratim se, vzveselihom se,
vzvah te, vzbranaet mi, ispl'nit se, utvr'dit se, obvćh te i pejut me u MVat4; vzgo-
rit se, vzveličim se u PsLob; vazmet se, vezvraćaet se, vezvratim se, vzvratil bi, alii
v'zvraćaet' se i v'zgraždaet' se u BrVO itd. To znači da se sekvenca s enklitikom per-
cipirala često kao jedna riječ.

 

*Kratice glagoljskih izvora v. str, 80.

! usporedi S. Ivšić, Slavenska poredbena gramatika, Školska knjiga, Zagreb 1970,
105; A. Leskien, Handbuch der Altbulgarischen Sprache, Carl Winter Universitštsverlag, Hei-
delbeng 1962, 27; W. Vondrak, Altkirchenslavische Grammatik, Weidmannsche Buchhand-
lung, Berlin 1912, 185 u drugom izdanju itd.

s* 67