Preslavizmi u hrvatskoglagoljskim tekstovima 2. Ohridizmi i preslavizmi 'Nakon progona Metodovih učenika iz Moravske i njihova dolaska na slavenski jug stvaraju se na makedonskom i bugarskom području dva zna- čajna književna središta, odnosno dvije škole: ohridska književna škola koja čuva glagoljicu i stare ćirilometodske prijevode i preslavska književna škola koja ubrzo prihvaća ćirilicu, a crkvene tekstove donesene iz Moravske u Bu- garsku revidira, unoseći u njih istočnobugarske elemente. Te se dvije škole međusobno ponajviše razlikuju svojim odnosom prema grčkom izvorniku s kojega su prevedeni starocrkvenoslavenski tekstovi. Tekstovi ohridske škole (čirilometodski prijevodi) teže smisaonoj točnosti prijevoda ne oponašajući formalno grčki izvornik. Riječ je dakle o tzv. slobodnom prijevodu. Nasuprot tomu, preslavski su prijevodi doslovni i nastoje biti i formalno (a ne samo sadržajno) vjerni grčkome izvorniku. Preslavski su prevoditelji i redaktori željeli prenijeti ne samo smisao prevedenoga teksta, nego i njegove formalne osobitosti: kako morfološke tako i sintaktičke, a često čak i rječotvorbene.' Budući da je broj tvorbenih inačica ograničen, nije moguće izvesti konač- ne, iscrpne zaključke o tvorbenim modelima kojima su se služile navedene dvije književne škole. Ipak, s velikom se vjerojatnošću može pretpostaviti da su pre- slavskoj školi svojstveni tvorbeni sufiksi -šedi/-ždi/-šti, -bc», -jb i -», a za ohridsku su školu karakteristični i plodni sufiksi -te/s i -inie.* Uočena je također i sklonost pisaca preslavske škole prema uporabi prefigiranih glagola tamo gdje su u teks- tovima ohridske škole neprefigirani glagoli kao i učestala uporaba nesvršenih gla- gola na mjestima na kojima ohridski tekstovi imaju svršene glagole.? U sintaksi preslavski prijevodi doslovno nasljeduju grčki izvornik!% ču- vajući najčešće grčki red riječi. Nasljedovanje grčkoga teksta vidljivo je i kod drugih sintaktičkih pojava: primjerice u uporabi besprijedložnoga dativa tamo gdje tekstovi ohridske škole imaju prijedložnu skupinu ili u upora- bi mjesnoga dativa (dativus loci) umjesto akuzativa pri izražavanju smjera kretanja i sl.'! U tekstovima preslavske provenijencije znatno se češće rabe 7Usp. Ivanova-Mirčeva 1977: 40. * Za sufiks -šedi/-ždi usp. Slavova 1989: 118. O plodnosti sufiksa -/ u preslavskim tekstovima usp. Jovčeva; Taseva 1994: 47, a za ostale sufikse Koneski 1965: 180. Spomno je pitanje odnosa sufiksa =bstvo i -bsivie. Dok neki istraživači sufiks -estvie smatraju moravizmom svojstvenim ohridskoj školi koja bolje čuva stare čirilometodske prijevode, drugi te sufikse promatraju kao stilske inačice svoj- stvene književnomu (-bsrvie), odnosno razgovomomu jeziku (-bsrvo). Usp. Penev 1989: 268 i tamo navedenu literaturu. % Usp. Ivanova-Mirčeva 1977: 45 i Mirčeva 1997: 19-20. 12 Poštujući, naravno, pravila starocrkvenoslavenskoga jezika. !! Usp. Ivanova-Mirčeva 1977; 47-48. 13