1. Paleoslavistika 1. Uvod Tekstološkim je istraživanjem hrvatskoglagoljskih spomenika utvrđeno da oni čuvaju vrlo staru ćirilometodsku tradiciju i da su je crpli sa sjevera, još iz velikomoravskoga razdoblja, ali također i s jugoistoka, posebice iz ma- kedonskih izvora.' Drugim riječima, danas prevladava mišljenje da je ćirilo- metodska tradicija u Hrvatsku dolazila iz dva smjera: sa sjevera iz Moravske i Panonije, a potom s juga iz Bugarske i Makedonije.? Hrvatski glagolizam kao dio srednjovjekovne slavenske književnosti i kulture dijeli mnoga zajednička obilježja s rukopisima pisanim na slaven- skom jugoistoku, kako elemente naslijeđene iz rane ćirilometodske tradi- cije tako i one usvojene kasnijim dodirima. O postojanju kontakata između hrvatskoglagoljske i književnosti slavenskoga jugoistoka najbolje svjedoče tekstovi. Iz ohridske književne škole dugo su strujali tekstovi prema hrvat- skom prostoru.? To je vidljivo u liturgijskim, ali i neliturgijskim tekstovima, apokrifnim i hagiografskim.* Prema mišljenju Branka Fučića, o južnom putu svjedoče i epigrafski spomenici. Svaki val pismenosti i književnosti koji na hrvatski prostor dolazi s juga, iz Bugarske i Makedonije do 12. stoljeća, nosi sa sobom i glagoljicu i ćirilicu, a od 12. stoljeća nadalje južnim putem na hr- vatske prostore dolazi samo ćirilica.* S druge strane hrvatskoglagoljsku tra- diciju karakterizira utjecaj latinskoga, koji se ne može pronaći u rukopisima nastalim u bizantskoj sferi. Ti su latinizmi tijekom vremena u hrvatskogla- goljskim rukopisima sve značajniji i brojniji. U više su navrata starocrkveno- slavenski prijevodi biblijskih knjiga u Hrvatskoj revidirani i prilagođivani latinskoj Vulgati. To znači da se u hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama mogu razlučiti najmanje tri tekstovna sloja: tragovi izvornoga ćirilometod- skoga prijevoda bogoslužnih knjiga, tragovi Metodova cjelovitoga prijevoda Biblije te prijevodi prema latinskoj Vulgati. Uočeno je međutim da postoji i četvrti sloj, tj. da su u hrvatskoglagoljskim tekstovima razmjerno brojne i potvrde elemenata tipičnih za preslavsku književnu školu, što znači da juž- nim putem preko Ohrida, Zete, Huma i Bosne nisu dolazili samo tekstovi nastali u Ohridu, nego i oni pisani na istočnom bugarskom području.“ ' Petrović 1988: 21. 2 Štefanić 1969: 15, Hercigonja 1975 15-16, Bimbaum 1996, Katičić 1998: 418 i dr. 3 Petrović 1988: 49. * Biserka Grabar je tražeći korijene hrvatskoglagoljskim apokrifnim tekstovima zaključila da su oni većinom prevedeni iz grčko-bizantske književnosti, preko zajedničkoga staroslavenskoga vrela, a manji dio je preveden iz zapadnih latinskih izvora. * Fučić 1987: 19. “ Usp. Hristova 2004. 12