200

M. Šimić: Jezik creske Muke Franića Vodarića

cina (537), cena (540, 541, 544, 551);

dilo (729, 916, 1250, 1254, 1516, 2116, itd.), delo (1283, 1610,
1621, 1637, 3049 itd.);

tilo (4394, 4419, 4434, 4530, 4582 itd.), telo (3937, 4014, 4525);

misto (3447, 3759, 3914, itd.), mesto (3929);

zapovida (3263), zapoved (3239).

Postojanje dvojake zamjene 4 (jata) u čakavskom dijalektu
(tj. unutar istog jezičnog sustava dubletna fonacija 6> €i i) odavno je
uočena pojava i tumačena na razne načine: npr. utjecaj naglaska, ili
migracijska teorija, tj. mehaničko miješanje govornika ikavaca s
ekavcima. Danas je prihvaćeno mišljenje da je u ovom slučaju pre-
sudna distribucija, tj. # se različito reflektira u različitim distribucij-
skim uvjetima. To su otkrila dvojica znanstvenika L. Jakubinskij i K-
Meyer, utvrdivši da se 4 različito reflektira zavisno od kombinacije
konsonanata i vokala koji su slijedili iza njega, te su izradili skalu
kad #dajeea kad f koja nosi njihovo ime. Po tom pravilu č+t, d, n,1,
nsz+tao,uo=e"

Kod ekavskih refleksa jata u creskoj Muci u 96 se primjera
oni ostvaruju po pravilu Meyer-Jakubinskog, npr.:

delo (384, 440, 625, 1637), dela (1283), delu (1621), cenu (512,
541, 544), cena (540), telo (730, 2766, 4014), telu (1622), celo (3938,
4526), leta (732), svet (588), vera (1344), veru (1389, 2322), verom (557),
verovati (165), koleno (3625), proletu (1390, 4150), belu (2649, 2651),
mesto (11, 2296), mestu (1402), vredna (546, 554, 560), vetar (1440), vi-
det (1197), sedet (1424), zapoved (3239).

Ekavski se refleks ostvaruje mimo pravila Meyer.Jakubin-
skog u 71 primjeru, npr.:

vemi (55), vetri (137), žreb (1375), Hlebi (1334), veka (374.
589), oek (466), navek (1190), zapovedi (1215), razdelite (1341), poleeti
(2044). Ekavski se refleksi jata u ovim primjerima mogu tumačiti:

1. utjecajem čakavskoga ekavskog govora,
2. utjecajem kajkavskog govora.

Dok je Kuzma Moskatelo u popratnoj studiji uz izdanje
creske Muke zaključio: "Jezik naše Muke je čakavština, i to ikavski i
ekavski naizmjence, možda štogod na korist ekavskih oblika..."'“,
ovdje se pokazalo da ipak pretežu ikavski oblici, što je očito utjecaj
predloška s kojeg je Muka prepisivana, dok se ekavski govor - creski
- pisca Franića Vodarića slabije probija.

Vi. Štefanić je zaključio da u većini naših prikazanja pretežu
ikavizmi: u Muci iz 1556. godine, u Akademijinom zborniku s kraja 15.