124 Hercegovina franciscana, god. XIII (2017.), br. 13 S povijesnoga se gledišta u najvrjednija djela ubrajaju brojni samostanski ljeto- pisi (Nikola Lašvanin, Bono Benić, Marijan Bogdanović). Nešto su rjeda pjesnička djela (Tomo Babić, Lovro Šitović). Najplodniji je epski pjesnik među bosansko-her- cegovačkim franjevcima fra Grgo Martić. Fra Martin Mikulić prvi je pisac među bosansko-hercegovačkim franjevcima koji piše pripovijesti, kao i jedini pripovje- dač 19. stoljeća u hercegovačkom kraju koji je vjerodostojno opisao. Ovisno o svome rodnom kraju, bosansko-hercegovački franjevci pišu štokav- skom ikavicom (rjeđi su šćakavizmi), ijekavicom ili ikavskom ijekavicom.“ Neki su među njima pisali književnim jezikom kojemu su u osnovici ikavski štokavski go- vori 17. i 18. st., npr. Ivan Bandulavić, Jerolim Filipović, Lovro Šitović, Filip Grabo- vac itd." Divkovićev se idiom temelji na osobitostima šćakavsko-ijekavskih govora, a s druge strane, posebno u leksiku, izrazito je vidljivo slaganje s jezikom hrvat- skih dalmatinskih pisaca (uključujući i hrvatske glagoljaše) i renesansnim piscima dalmatinsko-dubrovačke književnosti. “Povezujući srednjovjekovnu starohrvatsku književnost i renesansnu dubrovačko-dalmatinsku književnost sa značajkama na- rodnih hrvatskih i bosanskih govora Divković je utjecao na procese standardizacije hrvatskoga jezika"* Njegovu su koncepciju o jeziku naslijedili P. Bakula i M. Miku- lić. Leksik je bosansko-hercegovačkih franjevaca višeslojan, a nastao je pod utje- cajem različitih čimbenika: 1. odraz sredine kojoj su pripadali 2. utjecaj teološke naobrazbe 3. utjecaj komunikacije i povezanosti s drugim franjevačkim redovima 4 utjecaj školovanja u Italiji 'Tim su čimbenicima uvjetovani i leksički slojevi: riječi narodnoga podrijetla riječi kršćansko-didaktičkoga karaktera riječi uobičajene u primorskim krajevima talijanizmi i latinizmi MPbREBNI orijentalizmi.' Bosansko-hercegovačkoj franjevačkoj tradiciji pripada i obiman i raznovrstan opus fra Martina Mikulića. Za razliku od fra Petra Bakule koji nije imao literar- nih pretenzija, fra Martin Mikulić nam je ostavio četiri pripovijesti premda nije pisao radi književnosti same, a sebe najvjerojatnije nije doživljavao kao književ- nika ili umjetnika, nego ponajprije kao pripovjedača. “On kao da “hvata' one priče $ — PRANJKOVIĆ 2005: 234. 7 LuKEŽiĆ 2012: 160. % ) BARBARIĆ, HORVAT, KRAMARIĆ, RADOŠEVIĆ 2016: 90. * — Miović 1982: 103, 104, 105.