M. Šimić, Leksički arhaizmi u djelima fra Martina Mikulića 123
8€, that is, to the western Štokavian and Ikavian dialects. The intent of the author is
10 revive and preserve the use of such archaic words as found in the vocabulary and
cited sentences taken from the works of Mikulić.
Key words: lexeme; Fr. Martin Mikulić; Croato-Glagolitic manuscripts; Bosnian-
Hercegovinian Franciscans.
1. Uvod
točetci su hrvatske književne tradicije u Bosni i Hercegovini usko vezani uz
ffranjevački red, odnosno Katoličku crkvu. Baština je njihove pisane riječi
4 iznimno vrijedan, bogat i važan dio hrvatske i bosansko-hercegovačke knji-
ševnosti i kulture. Franjevci su na područje današnje Bosne i Hercegovine došli
Yeć 1291. godine. Za vrijeme osmanske vlasti bili su jedan od obrazovanijih slojeva
društva. Školovali su se u Italiji, Ugarskoj, Austriji i Hrvatskoj za svoju osnovnu dje-
latnost; duhovnu i pastoralnu, ali i za prosvjetiteljsko djelovanje među pukom kao
Pisci, politički predstavnici, liječnici itd. “U početku su pisali svoja djela uglavnom
Za potrebe pastorizacije i/ili školovanja vlastitoga podmlatka, ali su s vremenom
Tazvili vrlo plodnu i raznovrsnu književnu djelatnost i na hrvatskom (ilirskom, slo-
Yinskom, bosanskom) i na latinskom jeziku??
Bosansko-hercegovački su franjevci pisali i latinskim i talijanskim jezikom, o
Šemu svjedoče fra Petar Bakula i fra Martin Mikulić. No, s povijesnostandardološ-
Koga je gledišta važnija njihova spisateljska djelatnost na hrvatskome jeziku jer su
oni duže vrijeme djelovali ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Dalmaciji i Slavo-
niji pa su u okviru njihove redodržave bili okupljeni gotovo svi Hrvati štokavci “.. a
Sama je ta činjenica imala vrlo važnu, ako ne i presudnu ulogu s obzirom na pred-
standardne tokove i procese standardizacije (novo)štokavskoga idioma u Hrvata""*
Kada je riječ o samom idiomu kojime su bosansko-hercegovački franjevci pi-
sali, neovisno o tome kako su ga nazivali; slovinski, bosanski, naški, ilirički, slavo-
bosanski, dumanski ili hrvatski, smatrali su ga svojim materinjim idiomom.*
Djela su bosansko-hercegovačkih franjevaca iznimno raznolika i bogata, a po-
najprije su to nabožna djela; molitvenici, katekizmi, priručnici, prijevodi Biblije,
?birke propovijedi, (Matija Divković, Stjepan Matijević, Pavao Papić, Ivan Bandu-
lavić, Filip Lastrić), samostanski ljetopisi, zatim povijesna djela, pjesnička djela, pri-
Povijesti i romani (Martin Mikulić), putopisi (Frano Jukić), memoari, priručnici za
osnovno obrazovnaje, ljekaruše.
m= =— e
> PRANJKOVIĆ 2005: 228.
PRANIKOVIĆ 2005: 228
PRANJKOVIĆ 2005: 229.