102 _ Vesna Badurina Stipčević, Marinka Šimić

inde sub Iuliano cesare militavit, non tamen sponte quod a primis fere annis
divinam potius servitutem sacra illustris pueri spiravit infantia. Nam cum esset
annorum decem invitis parentibus ad ecclesiam confiugit seque cathecumenum
fieri postulavit, (Da Varazze 1998: 34)

Hrvatskoglagoljske brevijarske legende o sv. Martinu obuhvaćaju samo prvi
dio originalne latinske legende, ali sadrže birne dijelove svečeve hagiografije:
pripovijedaju o Martinovu rođenju u kući poganskih roditelja, opisuju strogo
vojničko obrazovanje koje je u kontrastu sa svečevim duhovnim nadahnućima
te opisuju susret Martina i prosjaka u Amiensu, koji je bio odlučan za svečevo
napuštanje viteške službe i odlazak u redovništvo. Martinova odluka poenti-
rana je u rečenicama završnoga poglavlja brevijarskoga teksta (usp. Zaradija
Kiš 2001: 301):

4. vrbnički brevijar (fol. 82b):

Vitežestvovah"tebe - vrčme est' da nine juže vitezuju B(0g)u » darovaniem' tvoim"
 pobedu primu - H(rsto)v bo viteze az esam' - brati se mnć ne podobaci “

 

4. vrbnički brevijar, 14. stoljeće, (fol. 80v-811): tekst legende o sv. Martinu