102 _ Vesna Badurina Stipčević, Marinka Šimić inde sub Iuliano cesare militavit, non tamen sponte quod a primis fere annis divinam potius servitutem sacra illustris pueri spiravit infantia. Nam cum esset annorum decem invitis parentibus ad ecclesiam confiugit seque cathecumenum fieri postulavit, (Da Varazze 1998: 34) Hrvatskoglagoljske brevijarske legende o sv. Martinu obuhvaćaju samo prvi dio originalne latinske legende, ali sadrže birne dijelove svečeve hagiografije: pripovijedaju o Martinovu rođenju u kući poganskih roditelja, opisuju strogo vojničko obrazovanje koje je u kontrastu sa svečevim duhovnim nadahnućima te opisuju susret Martina i prosjaka u Amiensu, koji je bio odlučan za svečevo napuštanje viteške službe i odlazak u redovništvo. Martinova odluka poenti- rana je u rečenicama završnoga poglavlja brevijarskoga teksta (usp. Zaradija Kiš 2001: 301): 4. vrbnički brevijar (fol. 82b): Vitežestvovah"tebe - vrčme est' da nine juže vitezuju B(0g)u » darovaniem' tvoim" pobedu primu - H(rsto)v bo viteze az esam' - brati se mnć ne podobaci “ 4. vrbnički brevijar, 14. stoljeće, (fol. 80v-811): tekst legende o sv. Martinu