Hrvatskoglagoljska legenda o sv. Martinu_— 101

Latinska hagiografija sv. Martina je bogata i raznovrsna. Prvi je Marti-
nov biograf bio suvremenik Sulpicije Sever (oko 360. — oko 420.), koji je
ovim ž ivotopisom utemeljio zapadnu hagiografiju. Severova Vita Martini
(Bibliorheca Hagiographica Latina, 5610, incipit: Igitur Martinus Sabaria
Pannoniorum oppido oriundus fi
U opširnom životopisu opisano je Martinovo rođenje u Sabariji (Sambotel),
djetinjstvo provedeno u vojničkom taboru, brojna putovanja Europom, a
ispričana je i poznata epizoda u Amiensu kad Martin daje siromahu polovicu
svoga vojničkog plašta. Opisano je i kako se Martin posvetio redovničkom
životu u Poitiersu te kako je izabran za biskupa u Toursu.

 

) imala je ugled službene crkvene legende.

Značajan je broj i kasnijih hagiografa i pisaca koji su bili inspirirani likom
ovoga sveca, a većini srednjovjekovnih Martinovih životopisa glavni je izvor
bila Severova Vita (Reames 1981: 133-134). Istaknute su biografije napisali
Grgur iz Toursa, Odo iz Clunya, Bernard iz Clairvauxa i Jacopo de Voragine
(Reames 1981).

Glagoljski tekstovi iz spomenutih šest brevijara pripadaju istoj redakciji
i počinju incipitom: V isrinu Martims v Sabrai Panon v gradcć rožden» be ...
'Tekstološka usporedba glagoljskih legendi i latinskih izvora pokazuje da se pa-
ralele za hrvatskoglagoljske tekstove mogu pronaći u Severovoj Vita Martini,
kao i u srednjovjekovnoj Zlatnoj legendi Jacopa de Voragine. Rukopisi druge
redakcije zbirke Zegenda aurea (LA,), E (Milano, Biblioteca Ambrosiana, A17,
13. stoljeće) i V (Padova, Biblioteca Universitaria, ms. 1229, 13. stoljeće) pod
naslovom De saneto Martino (Da Varazze 1998: 1134—1139) sadrže tekst, koji
potječe iz Severove Vira, a podudaran je glagoljskim legendama.

Sljedeći primjer pokazuje tekstualnu bliskost glagoljske i latinske legende:

  

4. vrbnički brevijar (fol. 80a):

Ot(b)c6 že ego vitezo bć pr'vće potom' že voevoda b€ vitezom' - Sam' že Mar tino
meju oružnimi voi v junosti svoei + nasledovaše v skulnihe dvor&he - pod c(&sa)
reme Kon'sten'tinomw potomže podw ljulićnom» viteži - No obako nevoleju čko
ot pr'vihw ego Ićte b(o)žić služba v'dh'nena bisi va nw oće iz junosti ego - Ibo
egda bć desetiju I6te bez vole roditelju k cr&kve pribeže i katihumeni, se biti
umoli.

 

 

 

Legenda aurea: De saneto Martino (CLXII):

Pater eius miles primum post tribunus militum fuit. Ipse armatam miliciam
in adolescentia secutus inter scolares alitus est. Alas sub rege Constantino de-