Hrvatskoglagoljska legenda o sv. Martinu_— 101 Latinska hagiografija sv. Martina je bogata i raznovrsna. Prvi je Marti- nov biograf bio suvremenik Sulpicije Sever (oko 360. — oko 420.), koji je ovim ž ivotopisom utemeljio zapadnu hagiografiju. Severova Vita Martini (Bibliorheca Hagiographica Latina, 5610, incipit: Igitur Martinus Sabaria Pannoniorum oppido oriundus fi U opširnom životopisu opisano je Martinovo rođenje u Sabariji (Sambotel), djetinjstvo provedeno u vojničkom taboru, brojna putovanja Europom, a ispričana je i poznata epizoda u Amiensu kad Martin daje siromahu polovicu svoga vojničkog plašta. Opisano je i kako se Martin posvetio redovničkom životu u Poitiersu te kako je izabran za biskupa u Toursu. ) imala je ugled službene crkvene legende. Značajan je broj i kasnijih hagiografa i pisaca koji su bili inspirirani likom ovoga sveca, a većini srednjovjekovnih Martinovih životopisa glavni je izvor bila Severova Vita (Reames 1981: 133-134). Istaknute su biografije napisali Grgur iz Toursa, Odo iz Clunya, Bernard iz Clairvauxa i Jacopo de Voragine (Reames 1981). Glagoljski tekstovi iz spomenutih šest brevijara pripadaju istoj redakciji i počinju incipitom: V isrinu Martims v Sabrai Panon v gradcć rožden» be ... 'Tekstološka usporedba glagoljskih legendi i latinskih izvora pokazuje da se pa- ralele za hrvatskoglagoljske tekstove mogu pronaći u Severovoj Vita Martini, kao i u srednjovjekovnoj Zlatnoj legendi Jacopa de Voragine. Rukopisi druge redakcije zbirke Zegenda aurea (LA,), E (Milano, Biblioteca Ambrosiana, A17, 13. stoljeće) i V (Padova, Biblioteca Universitaria, ms. 1229, 13. stoljeće) pod naslovom De saneto Martino (Da Varazze 1998: 1134—1139) sadrže tekst, koji potječe iz Severove Vira, a podudaran je glagoljskim legendama. Sljedeći primjer pokazuje tekstualnu bliskost glagoljske i latinske legende: 4. vrbnički brevijar (fol. 80a): Ot(b)c6 že ego vitezo bć pr'vće potom' že voevoda b€ vitezom' - Sam' že Mar tino meju oružnimi voi v junosti svoei + nasledovaše v skulnihe dvor&he - pod c(&sa) reme Kon'sten'tinomw potomže podw ljulićnom» viteži - No obako nevoleju čko ot pr'vihw ego Ićte b(o)žić služba v'dh'nena bisi va nw oće iz junosti ego - Ibo egda bć desetiju I6te bez vole roditelju k cr&kve pribeže i katihumeni, se biti umoli. Legenda aurea: De saneto Martino (CLXII): Pater eius miles primum post tribunus militum fuit. Ipse armatam miliciam in adolescentia secutus inter scolares alitus est. Alas sub rege Constantino de-