M. ŠIMIĆ, Zapažanja o jeziku Akademijina brevijara SSLOVO 62 (2012) Štapić (1) se u prijedlogu vs bilježi: 1. ispred riječi koja počinje s v: vo vrateht 2b, 31b, vo vece 2d, vo vrčtiće 15d, vo vsćh» 22a, 27a, 44a, 46b, 52a, v6 večnie 39c; 2. ispred riječi koje počinju samoglasnikom: vo izbitećh» 4d, 16 edinć 7c, vo ustnahe S9b, vo onu 17d, vo etiptć 18d, 25b, vo eupte 24d, 16 ogno 39b, v erćehw, 23b; 3. ispred riječi kod koje je u prvome slogu bio slabi poluglas: ve t'me 20d, 21d, 25d, vo m(b)ne 9, 12b, 26d, 33b, 33d itd. Vokalizacija kod prijedloga ve u BrAc provodi se u svim onim položa- jima u kojima se u hrvatskoglagoljskim liturgijskim rukopisima većinom bilježi štapić (1): 1. ispred riječi koja počinje s v: va v(&)ke 2d, 3a, va v(&)ki 38d, 42b, S1c, 52c, va vass 40b, 40d, va vodali S1a, va vonu 5$d, va voni 60a, 62d; 2. ispred riječi koje počinju samoglasnikom: va uzaht 46a, va ino 49b, va uho 49c, va učrćsli 57b/e, va onome 60b, va inome 60b, va otrocihe 61d; 3. ispred riječi kod koje je u prvome slogu bio slabi poluglas: va mnć 63d, 64a, va t'me 65b, va vsćm» 67b (MIHALJEVIĆ 1991: 49). Kod tih primjera nema neke veće razlike u prvom i drugom dijelu brevijara. Za razliku od prijedloga va, prijedlozi sa i ka prilično se rijetko nalaze u tekstu, i to isključivo u drugom dijelu rukopisa: sa s(ve)timi 63a, 63c, sa mnojti 63c, sa vsćmi 66a, sa o(te)cem'67b, sa s'voimi 67b, ka onoi 42d, ka otačastviti 62b, ka grobu 63c, ka vsakimt 64b, ka g(ospode)ve 66a, ka mnč 66a. U tim prijedlozima češće se bilježi štapić (1): e s nmomo 6a, s grešniki 6b, s6 mnoti 8c, sb ust'nama, 9d, s6 sim» 48d, s s(ve)timi S0b, sv agncemo 54c, so soboti S6d, 59a, s6 svetilniki 60d; ko iskrnemu 2d, ko g(ospode)ve 17d, 25d, 26a, ko isaku 24d, ko zapov(&)demns 28d, ko eziku 30c, kt cr(b)kvć 32d itd. Ovdje je riječ o tzv. »združenicama« — jednoslovnim, dvoslovnim ili troslovnim riječima koje se pridružuju prethodnoj ili sljedećoj ne čineći nužno akcenatsku cjelinu (ŽAGAR 2001: 309-310; 2008: 701). Ta je po- java povezana s općom tendencijom »... narušavanja naslijeđenog načela seriptura continua, ali sa zanimljivim odstupanjem od očekivane relacije prema pretpostavljenom izgovoru skupina riječi: razmjerno su česti primjeri da se okupljaju u .grozdove“ ne samo one riječi koje čine akcenatsko jedin- stvo, nego se sve kratke (dvoslovne ili troslovne) riječi pridružuju većoj« (ŽAGAR 2007: 273). Pomlađenost je u drugome dijelu rukopisa vidljiva u primjerima u koji- a je jaki poluglas ispao, odnosno nije vokaliziran i izjednačen je s onim primjerima koji izvorno nisu imali poluglas (npr. 0g76). U Psaltiru se takve 248