Marinka Ši ić: Grafijske i fonološke osobitosti Psaltira u Akademijinu brevijaru (III € 12) Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 32 (2006), str. 249-267 2. 3. Štapić u sredini riječi bilježi samo u 20 primjera: /eve 1d, odeždite 2d (o je na kraju retka), sestaviti 4d, žezlo 5c, vozraduju se 6d, reci 8a, želče 16a, sesudit 16c, dožde 16d, vespoju 23c, sestavete 28b, vozljubihe 28d... 2. 4. Vokalizira poluglas u 15 primjera: tame 1b, vsaku 1d, vsake 2a, sasudi 2a, všaku 4c, sasude 7a, dažde 15b... 2. 5. Znak za poluglas (najčešće apostro!) piše na nepravilnom mjestu — 60 primjera, i to najčešće na granici prefiksa is-/iz- i korijena: is'pravi le, iz'bavi 1d, 6d, 7b, 25d, iz'miju 1d, v'razčho 1d, iz'bavlajućumu \d, g'n&vome 1d, is tini 24, sed 'mericeju 3a, as pide 3a, iz baviši 4b, s 'motriše 5a, pos 'mejut'mi 5c, iz 'gonećei 15d, roz'gi 19b, v'reme 23d, iz'bi 25a, iz bavet se 26b, iz mćni 26d... Ponekad na nepravilnom mjestu piše i », najčešće na kraju retka, da bi se popunilo prazno mjesto: seta 8b (Bezakonie pomisli na loži svoeme i seta na vsakom puti ne blaze Ps 35, 5), pomišelahu 10a (N(a) me pomišelahu Ps 40, 8), sovoei 23d (čko seždete g(ospod)e sione i čvit'se v' sl(a)vć svvoci Ps 101, 17). Da je kod pisanja znaka za poluglas postojala određena nesigurnost, po- kazuju primjeri pisani na različite načine: vstani 1d, vštani 1d, vzraduju 2b, v'zraduju 2b, vškuju 10b, 176 vskuju 10b, 17b, končini 13d, kon'čini 13d, v'zljubihe 294, vozljubihe 28d... 2. 6. Leksemi koji u suvremenom hrvatskom jeziku u završnom slogu ima- ju tzv. nepostojano a: u BrAc pišu se s * ili bez ikakvog znaka za poluglas, dok za vokalizaciju nema ni jednog primjera: konce 2b, kon'ce 4b, 14a, včnce 4d, 14d, telce 6c, 12a, tel'ce 12c, 25b, vepre 19b, ver ms 21b, divne 22b, 28b, ogno 33b, vćrmo 34b... U većini hrvatskoglagoljskih kodeksa takve se riječi pišu s a ili sa štapićem na tom mjestu, osim u Brevijaru Vida Omišljanina koji u takvim primjerima ne piše nikakav znak: korab!' 18b, tvore' 21c, pavly 81c, vence 243b. ,,Vjerojatno se tu radi o nekoj razvojnoj tendenciji (možda lokalno krč- koj) koja u kasnijemu razvoju nije imala uspjeha. Potvrđuje to i stanje u I. vrb- ničkom brevijaru i vatikanskom misalu Borg. Illirico 4 gdje je tendencija pisa- nja bez ikakva samoglasničkoga znaka mnogo jače izražena i dosljednije pro- vedena“ (Mihaljević 1997:133). 3. Pisanje znaka za poluglas (s i *) u prijedlozima: 3. 1. Kod prijedloga ve ispred suglasnika najčešće ne piše nikakav znak za poluglas — 103 primjera: v kupe la, 4c, &b, v skorć 1b, v skrbi 1b, v semr ti 1d, v sion6 2b, v sr(doJci 2d, v žilići 3b, v životć 3d, v cr(o)kvi Sb, v krčposti 6c, v rukaho 6d, v m(o)i(i)tvu 74, v goraht 12a, v konobu 14a, v silu 16c, v sione 17d, v mčru 19b, v lEpotu 22b, v domu 22b, v sn'mč 25b, v pustini 26a, v rizu 26d, v taine 33a, v ezicehe 35a, v rukahv 35a... N a s 14 MarinkaSiie_10indć 252 o 1222007 153448