Marinka Šimić, Leksički postupak Blaža Baromića, pisca i tiskara glagoljskih knjiga.. FILOLOGIJA 42(2004), 65—86 U Baromićevu brevijaru psaltir započinje na f. 9a: V ime B(o)žie i b(la)ž(e)ne d(&)vi M(a)rie am(e)n> Poč(e)tie ps(a)IH(i)ra po z(a)k(o)nu rimske crkve, a završava na £. 70b. Na početku psaltira nalazi se minijatura kralja Davida, a između pojedi- nih psalama umetnuti su starozavjetni biblijski kantici, dok na kraju psaltira dolazi još himan: Tebe Bože hvalim» i Kantik triju mladića. Kao što su pokazala dosadašnja istraživanja, hrvatskoglagoljski su liturgij- ski tekstovi na svim jezičnim razinama prilično dobro očuvali normu crkveno- slavenskoga književnog jezika.? Jezik je u liturgijskim tekstovima uredniji, pravilniji, a norma očitija, pri tome moramo biti oprezni, tj. »(...) potrebno je samo da kod prepoznavanja te norme svoja iznevjerena očekivanja ne smatra- mo narušavanjem norme. Naime, polagano rušeći jedan red (staroslavensku normu), hrvatski glagoljaši uspostavljali su novi, a nisu ostavili nered.« — U ovom će se radu pokazati kakav je odnos između te dvije norme (crkvenosla- venske i čakavske) u Ma i Bar, tj. koji je brevijar otišao dalje u pomladivanju jezika i unošenju čakavskih elemenata. I na leksičkoj su razini, dakako, naši liturgijski tekstovi — misali i brevijari — bolje očuvali crkvenoslavenski leksički fond, a među pojedinim kodeksima znatno su manje razlike nego među neli- turgijskim tekstovima. To je razumljivo s obzirom na karakter samih tekstova i njihovu namjenu. U biblijskim je čitanjima, posebice u psaltiru, očuvan u veli- koj mjeri prvotni slavenski prijevod pojedinih biblijskih knjiga. »S vremenom se doduše i hrvatskoglagoljski biblijski tekstovi u brevijarima prilagođuju sve više Vulgati, ali to prilagodavanje nikad nije dovedeno do kraja.«'' Hrvatski su glagoljaši ustrajno prepisivali sa starijih predložaka malo što mijenjajući, na njihovu se tradiciju oslanjaju i pisari i tiskari časoslova u Dubrovniku na na- rodnom jeziku od konca 14. do 17. stoljeća. Tu je svakako najznačajniji Vati- kanski hrvatski molitvenik iz 14. st., pisan latinicom i dubrovačkim idiomom, ali kao što je utvrdio F. Fancev, nije preveden s latinskog, nego je prerada crkve- noslavenskog teksta.'? Hrvatskoglagoljski su liturgijski tekstovi na leksičkoj razini prilično dobro očuvali stanje iz prvoga slavenskog književnog jezika. Primjerice u našem je prijevodu na pojedinim mjestima očuvano starije stanje nego u najstarijem slavenskom psaltiru, kanonskom kodeksu iz 11. stoljeća — Sinajskom (Sin).# 'Takoder su u Emauskom fragmentu psaltira potvrdeni neki leksemi koji pokazuju da je taj naš fragment s početka 14. stoljeća leksički stariji od Sinajskoga psalti- ra.* Za naš je prijevod psaltira još M. Valjavec utvrdio da ima neke grecizme * Hercigonja 1978; Tandarić 1993; Damjanović 1984 itd. 10 Damjanović 1984:73. ! Tandarić 1993:17. 12 Fancev 1934. 13 Valjavec 1889—1890. 4 Kurz 1953:81—104. 67