Marinka Šimić, Leksički postupak Blaža Baromića, pisca i tiskara glagoljskih knjiga..
FILOLOGIJA 42(2004), 65—86

 

U Baromićevu brevijaru psaltir započinje na f. 9a: V ime B(o)žie i b(la)ž(e)ne
d(&)vi M(a)rie am(e)n> Poč(e)tie ps(a)IH(i)ra po z(a)k(o)nu rimske crkve, a završava na
£. 70b. Na početku psaltira nalazi se minijatura kralja Davida, a između pojedi-
nih psalama umetnuti su starozavjetni biblijski kantici, dok na kraju psaltira
dolazi još himan: Tebe Bože hvalim» i Kantik triju mladića.

Kao što su pokazala dosadašnja istraživanja, hrvatskoglagoljski su liturgij-
ski tekstovi na svim jezičnim razinama prilično dobro očuvali normu crkveno-
slavenskoga književnog jezika.? Jezik je u liturgijskim tekstovima uredniji,
pravilniji, a norma očitija, pri tome moramo biti oprezni, tj. »(...) potrebno je
samo da kod prepoznavanja te norme svoja iznevjerena očekivanja ne smatra-
mo narušavanjem norme. Naime, polagano rušeći jedan red (staroslavensku
normu), hrvatski glagoljaši uspostavljali su novi, a nisu ostavili nered.« — U
ovom će se radu pokazati kakav je odnos između te dvije norme (crkvenosla-
venske i čakavske) u Ma i Bar, tj. koji je brevijar otišao dalje u pomladivanju
jezika i unošenju čakavskih elemenata. I na leksičkoj su razini, dakako, naši
liturgijski tekstovi — misali i brevijari — bolje očuvali crkvenoslavenski leksički
fond, a među pojedinim kodeksima znatno su manje razlike nego među neli-
turgijskim tekstovima. To je razumljivo s obzirom na karakter samih tekstova i
njihovu namjenu. U biblijskim je čitanjima, posebice u psaltiru, očuvan u veli-
koj mjeri prvotni slavenski prijevod pojedinih biblijskih knjiga. »S vremenom
se doduše i hrvatskoglagoljski biblijski tekstovi u brevijarima prilagođuju sve
više Vulgati, ali to prilagodavanje nikad nije dovedeno do kraja.«'' Hrvatski su
glagoljaši ustrajno prepisivali sa starijih predložaka malo što mijenjajući, na
njihovu se tradiciju oslanjaju i pisari i tiskari časoslova u Dubrovniku na na-
rodnom jeziku od konca 14. do 17. stoljeća. Tu je svakako najznačajniji Vati-
kanski hrvatski molitvenik iz 14. st., pisan latinicom i dubrovačkim idiomom, ali
kao što je utvrdio F. Fancev, nije preveden s latinskog, nego je prerada crkve-
noslavenskog teksta.'?

Hrvatskoglagoljski su liturgijski tekstovi na leksičkoj razini prilično dobro
očuvali stanje iz prvoga slavenskog književnog jezika. Primjerice u našem je
prijevodu na pojedinim mjestima očuvano starije stanje nego u najstarijem
slavenskom psaltiru, kanonskom kodeksu iz 11. stoljeća — Sinajskom (Sin).#
'Takoder su u Emauskom fragmentu psaltira potvrdeni neki leksemi koji pokazuju
da je taj naš fragment s početka 14. stoljeća leksički stariji od Sinajskoga psalti-
ra.* Za naš je prijevod psaltira još M. Valjavec utvrdio da ima neke grecizme

 

 

 

 

* Hercigonja 1978; Tandarić 1993; Damjanović 1984 itd.
10 Damjanović 1984:73.

! Tandarić 1993:17.

12 Fancev 1934.

13 Valjavec 1889—1890.

4 Kurz 1953:81—104.

67