Marinka Šimić, Kajkavizmi u creskoj Muci Franića Vodarića 74 FLUMINENSIA, god. 14 (2002) br. 2, str. 73-84 creskoga cakavskog govora, s nekim kajkavizmima i nešto rjeđim štokavizmima.' Creski je rukopis Muke pronašao 1949. godine Branko Fučić u povijesnoj jezgri grada Cresa u ostavštini jedne pokojnice iz roda Petrisa.? Creska je Muka scensko djelo - pobožna drama, prikazanje, skazanje. Iznikla je iz starijih pasionskih tekstova, opsežnija je od one u Tkonskom zborniku koja ima 1892 stiha, a ova 5140 stihova. Takozvana ciklička Muka iz 1556. godine ima 3658 stihova i dramski je dijalog, a Muka Franića Vodarića narativno je dijaloški tekst, tj. potpuno je versificirana. Ta dva teksta imaju neka zajednička mjesta, ali creski ima i neka svoja posebna. Također imaju oko 1000 zajedničkih stihova, što nije mnogo kod takvih tvorbi.? Cresko je prikazanje posebice zanimljivo po svojim jezičnim osobitostima. Već na prvi pogled očito je da je taj rukopis pisan vrlo neujednačenim jezikom, tj. tu je prisutan dijalekatski mozaik svih hrvatskih idioma. Na fonološkoj razini taj rukopis karakteriziraju čakavski oblici, s ponekim cakavskim. Primjerice: kad je riječ o refleksima jata (€), tu nalazimo ikavsko-ekavske oblike, s tim da pretežu ikavski; kod refleksa glasa e smjenjuju se tipično čakavski oblici s onima koji se mogu tumačiti utjecajem štokavskog ili kajkavskog narječja; slogotvorno se r ostvaruje na dva načina: češće kao ar, a rjeđe kao er, dok se slogotvorno / nije očuvalo, itd.4 U hrvatskoj književnosti prisutan je cijeli mozaik dijalekatskog prožimanja, i to od konca 15. do sredine 18. stoljeća, kako u latiničnoj, tako i u glagoljskoj književnosti. Ovdje se može ubrojiti i creska Muka. Podrobnija bi jezična raščlamba trebala utvrditi u kojem su omjeru u tom prikazanju prisutni kajkavski i štokavski elementi u čakavskoj osnovici. U ovom radu riječ je o kajkavizmima u prvom dijelu Vodarićeva rukopisa, tj. u Muci Gospodina našega lsukarsta. 2. Leksički slojevi u creskoj Muci 2. 1. Arhaizmi Cresko je prikazanje posebice zanimljivo po svojem leksičkom odabiru. Na leksičkoj su razini tu očuvani mnogi arhaizmi, što je očito utjecaj predloška s kojeg je Franić Vodarić prepisivao. Neki su od njih preuzeti iz najstarijega 1 v. Muka, Franić Vodarić, Katedra Čakavskog sabora Cres-Lošinj, Mali Lošinj 1993, (Autori priloga: 8. Fučić: Uvodno slovo, K. Moskatelo: Cresko prikazanje, A. Benvin: Biblijsko teološke referencije). 2 B. Fučić: Izvještaj o putu po otocima Cresu i Lošinju, Ljetopis JAZU, knj. 55, Zagreb 1949. str. 31-76. 3 v. N. Kolumbić: Po običaju začinjavac, Rasprave o hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti, Književni krug, Split 1994. * v. M. Šimić: Jezik creske Muke Franića Vodarića, Zbornik radova Pasionske baštine br. 3 (u tisku).