M. ŠIMIĆ, Jezik Muke po Mateju u hrv.glag. misalima SLOVO 50 (2000)

PISANJE ZNAKA ZA POLUGLAS NA KRAJU RIJEČI. U hrvatskoglagoljskim
su se tekstovima na kraju riječi očuvala oba znaka za poluglas, tj. apostrof ()) i
štapić (1), tako npr. u najstarijoj hrvatskoj pjesmarici: »Poluglasovi se u tekstu
ovih pjesama (kao i u čitavom kodeksu) bilježe pomoću dvaju znakova: apo-
strofa (") i okomite crtice (1), uobičajenih u tadašnjoj hrvatskoj glagoljici, i to se
prvi piše pretežno u sredini riječi, a drugi na kraju. Samo, to pravilo nije kon-
zekventno provedeno, pa ima slučajeva da se apostrof nađe na kraju, a štapić u
sredini riječi ili da se u jednoj te istoj riječi poluglasovi pišu na oba načina.«5

U hrvatskoglagoljskom korpusu (i liturgijski i neliturgijski kodeksi) ipak,
na kraju riječi prevladava štapić (iznimka su npr. Brevijar Vida Omišljanina i
Vrbnički prvi brevijar gdje je češći apostrof“). U tekstu Muke po Mateju
također posve prevladava štapić na kraju riječi u svim misalima, osim uVać i
Oxfi gdje je češći apostrof, vidi tablicu 1.

Za obradu smo u našem tekstu uzeli sve riječi, osim riječi pod titlom (u
kojima uvijek u svim kodeksima na kraju dolazi štapić), prefiksa i prijedloga,
te riječi iza kojih dolazi enklitika — koje su posebno obrađene.

 

PISANJE ZNAKA ZA POLUGLAS U PRIJEDLOZIMA | PREFIKSIMA. Vat, izo-
stavlja znak za poluglas u prijedlozima i prefiksima: 119 pr., npr. ako riječ iza
prijedloga počinje suglasnikom: v domu 73c, k nemu 76a, s kletvoju 75c, ot
šestoe 76d... (poluglas se ovdje nalazio u slabom položaju — u prvom slogu
naredne riječi je puni vokal, pa se stoga nije bilježio). Apostrof (') piše u 20
primjera, npr. u prijedlozima ako riječ iza njega počinje istim konsonantom: v'
vitanii 73e, ako je u prvom slogu riječi bio slabi poluglas: v' sn& 76a, ako riječ
počinje vokalom: k'edinomu 75d. Štapić (+) bilježi u 39 pr. (često u istim po-
ložajima kao i apostrof): ks i(su)su 73d, s» mnoju 74c, v3 ostavlenie 74b, itd.
Za vokalizaciju poluglasa u prijedlozima postoji samo jedan primjer, i to u
slučaju kad je iza njega riječ bez vlastitog naglaska: Va t' čas' 74d/75a.

S p.Mali ć, Jezik najstarije hrvatske pjesmarice, Zagreb 1972, 74.

$v.M.Mihaljevi ć, Generativna fonologija hrvatske redakcije crkvenoslavenskog
jezika, Zagreb 1991.