M. ŠIMIĆ, Jezik Muke po Mateju u hrv.glag. misalima 'SLOVO 50 (2000)

Cilj je ovoga rada detaljno istražiti jezične osobine svakoga izabranoga
teksta, te podatke izraziti brojčano, da bi se moglo utvrditi kakav je odnos sva-
koga izabranoga teksta prema najstarijoj matici, tj. vatikanskomu Borg. illi
četvrtomu misalu, kao i to u kakvom su međusobnom odnosu pojedini misali.
'Također će se istražiti koliko je u pojedinom tekstu očuvana staroslavenska
jezična norma, odnosno koliko je koji tekst jezično pomlađen hrvatskim vari-
jantama. Na temelju ovako podrobna istraživanja pokušat ću ukratko opisati
jezične osobine svakoga pojedinoga teksta, te utvrditi na kojoj jezičnoj razini
(fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj ili leksičkoj) taj tekst pokazuje najviše
sličnosti, odnosno različitosti. Zatim ću pokušati odgovoriti na pitanje koliko
leksl Muke po Mateju može poslužiti kao potvrda za tezu o dvije grupe litur-
jevernu i južnu. Južna koja se u biblijskim tekstovima osla-
'Nov, Ber, Vat,, Vb,, P i Senj, te sjeverna sVat, misalom, a na
njega se oslanjaju istarsko-kvarnerski misali: Roč, Lab,, Lab;, Koph i Vb,?

 

 

 

 

 

  

FONOLOGIJA

'SAMOGLASNICI

POLUGLAS. U hrvatskoj su se redakciji crkvenoslavenskog jezika jerovi
izjednačili: najstariji hrvatski tekstovi na njihovom mjestu bilježe jor. Jedino je
u Mihanovićevu fragmentu apostola iz 12. st. očuvan znak za jer. U Splitskom
odlomku glagoljskog misala (nakon Bečkih listića najstariji ostatak hrvatsko-
glagoljskog misala) očuvan je, također samo jedan znak za poluglas — i to jor.3

U hrvatskoglagoljskim su kodeksima 14. i 15. stoljeća ostala dva znaka za
bilježenje poluglasa: apostrof (') i štapić (1). »U upotrebi ovih dvaju znakova
nema stroge razlike. 1 jedan i drugi se pojavljuju u istom rukopisu, na istoj
stranici i u istoj riječi. Oni su često u slobodnoj varijaciji, ali je njihov znakovni
status različit. Dok se štapić javlja u redu, apostrof je samo nadredna oznaka.
Stoga se apostrof često upotrebljava i onda kada je sigurno da na tom mjestu
poluglas više nema (a ponekad nije ni imao) glasovne vrijednosti.«4

 

 

 

 

2M.Pantel i ć, Prvotisak glagoljskog misala iz 1483. prema misalu kneza Novaka iz
1368, Radovi Staroslavenskog instituta 6, Zagreb 1967.

3 vj. Švefani ć, Splitski odlomak glagoljskog misala starije redakcije, Slovo 6-8, Zag-
reb 1957.

4M.Mihaljevi ć, Problemi normalizacije u vezi s poluglasom, Slovo 31, Zagreb
1981, 67.

6