L. TURKALJ, Sintaksa aktivnih participa u hrvatskoglagoljskom SLOVO 67 (2017) perifrastičnih oblika ulogu je mogao igrati hebrejski predložak. Dok bi u kla- sičnom grčkom iza beščlanske imenice bila bolja odnosna rečenica, u Bibliji iza beščlanske imenice često stoji članski particip 2.2. Hebrejsko pjesništvo Obilježia pjesničkoga žanra očituju se u prozodiji, retorici, obliku pjesme kao i uopće u jeziku psalama. Ova poezija sažetija je od proze, bogata u sli- kovitosti i metafori te evokativnija, obilujući aliteracijom, paronomazijom, hijazmom, inkluzijom i elipsom te brojnim slikama i metaforom (BROWN 2014: 2). Teže ju je i definirati i opisati, u svemu, pa i u jeziku (STEK 1974 15-16). Dok u proznim povijesno-narativnim dijelovima Staroga zavjeta gla- golski oblici prirodno ulaze u prošlo, sadašnje i buduće vrijeme, zakonski tekstovi kao i mudrosna književnost po prirodi su bezvremenski (SAILHA- MER 1991: 17). Hebrejska se poezija poput kanaanske gradi na misli u para- lelnim, uravnoteženim stihovima čija je duljina promjenjiva, ali i ograničena (BROWN 2014: 82). Svaki sljedeći segment može pojačavati, mijenjati ili dopunjavati misao prethodnoga retka. Elipsa je bila korištena čak i češće nego što se pretpostavljalo, osobito elipsa članova, čestica i pomoćnih glagola, dok je značajan udio punoznačnih riječi (STEK 1974: 21). Sintaktičke strukture nisu odviše složene; primjerice, rijetko je pretjerano uvođenje surečenica. 3. GRAMATIČKE KATEGORIJE PARTICIPA Značenje zajedničko svim participskim ulogama svojevrsna je linearnost. Imperfekt umnaža radnju, a particip ju produljuje. Zanemari li se imenička uporaba, moglo bi se reći da particip kao glagolski pridjev više nastoji opisati stanje stvari nego predstaviti događaj sam po sebi (WALTKE; O'CONNOR, 613-614). Na potvrdama iz hrvatskoglagoljskoga psaltira razmotrit ćemo gramatičke kategorije participa, pridjevskih (3.1.) i glagolskih (3.2.), uspoređujući ih s istovrsnim elementima u grčkom predlošku.? U ovom se radu u funkcionalnoj 2 Hrvatske crkvenoslavenske psaltirske potvrde uzimane su iz Fraščićeva psaltira (HMAMM 1967) te iz Lobkovicova i Pariškoga psaltira (VAJS 1916). Uz hrvatske crkvenosla- venske donose se i inačice iz kanonskoga starocrkvenoslavenskoga Sinajskoga psaltira (SEVER'JANOV 1922 [?1954] te ponegdje prema istom izdanju kao pomoćni izvori inačice iz Pogodinova i Bolonjskoga psallira, kraticama Pog Bon). Grčke pak paralele preuzete su iz kritičkoga izdanja Sepruaginte (RAHLFS 1931). Radi veće značenjske jasnoće dodane su i latinske paralele, prema kritičkom izdanju Vulgate (Vg 1953). U pravopisu crkvenoslaven- skih primjera zanemaruju se razlike u bilježenju apostrofa. U usporedbi hrvatskoglagoljskih 116