L. TURKALJ, Sintaksa infinitiva u hrvatskoglagoljskom psaltiru SSLOVO 63 (2013)
infinitiva konstruktnoga, posebno u Sepruaginti, a do neke mjere i u Novom
zavjetu. Članski infinitiv često se upravlja prijedlogom, a gotovo je sva-
ka uporaba prijedložnoga članskog infinitiva priložna (usp. SEDLACEK
2006). Infinitiv nikad nije imao prevlast nad ikojom drugom konstrukcijom,
osim kao dopuna glagolima poput BovAoupat, 0&Aw ("želim?, “hoću') i dr. što
je vjerojatno povezano s izvornom uporabom infinitiva s glagolima i idejom
dativnoga padeža. U takvoj se ulozi infinitiv mogao djelomično odupirati
potpunomu ukinuću. U kasnijem razdoblju infinitiva uglavnom više nema,
osim s pomoćnim glagolima.
3. SEMANTIČKE KATEGORIJE INFINITIVA
Semantički raspon crkvenoslavenskoga i grčkoga infinitiva u korpusu
psaltira obuhvaća glagolske i imenske infinitive unutar kojih se razlikuju
nezavisni od zavisnih. Infinitiv ima udjela i u imenskom i u glagolskom
identitetu. Kada preteže glagolski identitet, uobičajeno je zavisan, tj. po pri-
rodi priložan. Infinitiv / infinitivna skupina nešto tvrdi o glavnom glagolu,
imajući najčešće ulogu priložne skupine koja modificira ili razjašnjava tvrd-
nju glavnoga glagola. U suprotnome, kada preteže imenski identitet, može
biti zavisan — pridjevski ili nezavisan — imenički. Kod imenskoga, infinitiv /
infinitivna skupina upotrebljava se umjesto imenice (usp. WALLACE 1996
590 [prema BROOKS; WINBERY 1979: 133]).
U sljedećem dijelu na potvrdama iz hrvatskoglagoljskoga psaltira raz-
motrit ćemo vrste semantičkih kategorija infinitiva: 1) priložne i 2) imeničke
i pridjevske infinitive, uspoređujući ih s istovrsnim elementima u grčkom
predlošku.* Ukupan broj infinitiva u hrvatskoglagoljskim psaltirima je 154.
Razlike su između hrvatskoglagoljskih spomenika i kanonskoga Sinajskog
* Crkvenoslavenske varijante iz psaltira uzimane su iz Fraščićeva psaltira (HAMM 1967.
= Psalterium Vindobonense: Der kommentierte glagolitische Psalter der Osterreichischen
Nationalbibliothek), te iz Lobkovicova i Pariškoga psaltira (VAJS 1916. = Psalterium
palaeoslovenicum croatico-glagoliticum). Uz crkvenoslavenske dane su i varijante iz
kanonskoga Sinajskoga psaltira (SEVER'JANOV 1922. [1954.] - Sinajskaja psaltyr".
Glagoličeskij pamjatnik XI veka). Grčke pak paralele s varijantnim čitanjima iz svih grčkih
recenzija uzete su prema izdanju Septuagintinih psalama A. RAHLFSA (1931. = Septuaginta
Vetus Testamentum graecum. Psalmi cum Odis). Radi veće značenjske jasnoće dane su i
latinske paralele, prema izdanju Vg 1953. = Biblia sacra iusta latinam vulgatam versionem
ad codicum fidem iussu Pii pp. XII, Liber psalmorum ex recensione sancti Hieronymi.
144