K. KUHAR, SLAVENSKI LITURGIJSKI IZVORI OD IX. DO XIII. STOLJEĆA, STR. 363.-379. — koji su u inicijalnoj fazi prevedeni i za liturgiju i za katehezu, te euhološki tekstovi obreda euharistije i drugih sakramenata i sakramentala.“ Žitije Konstantina Ćirila ovako spominje: » Uskoro je (Konstantin, op. prir.) preveo cijelo crkveno bogoslužje i naučio ih jutarnjoj, časovima, večernjoj, povječerju i tajnoj službi (tj. misnoj liturgiji).«“ Za prevedene knjige, koje životopisac naziva »Slavenske knjige«, piše autor Žitija da ih je primio papa Hadrijan II. te ih posvetio, položivši na oltar crkve sv. Marije Velike, tada zvane Fatne.' Žitije Metodovo, opisujući poziv kneza Rastislava i poslanje cara Mihaela, govori da je Bog objavio Filozofu (Konstantinu Ćirilu, op. prir.) slavenske knjige »i on, odmah uredivši pismena, sastavi Riječ i krenu na put u Moravsku, uzevši Metodija«,' a malo kasnije da je papa Nikola I. blagoslo- vio njihovo učenje gestom polaganja slavenskoga evanđelja na oltar bazilike svetoga Petra, dajući time i apostolsku vrijednost prijevodu evanđelja.? Žitije Metodovo do- nosi — jedinstveno — pismo pape Hadrijana II. knezu Kocelju, u kojemu potvrđuje slavensku liturgiju.'* Pismo je poznato pod naslovom » Slava Bogu na visini«, a u nje- mu Papa spominje liturgijski običaj na staroslavenskom jeziku: »Neka se samo čuva ovaj običaj da se kod mise najprije Apostol i Evanđelje čitaju na latinskom, a onda na slavenskom.... «'" U istom Žitiju spominje se i da je Metod, kao Svatoplukov bi- skup, slavio sluzbu svetoga Petra, oko koje se i danas razilaze mišljenja.'? Autor Ži spominje da je Metod pred kraj života dovršio prijevode knjiga Svetoga pisma, osim Knjige o Makabejcima »i to s grčkoga jezika na slavenski«." Italska legenda, spis pisan latinskim jezikom, naslovljen također Translatio s. Clemetis, piše da je »evanglium in eorum linguam a Philosopho predicto translatum«." Ista legenda svjedoči da su Sveta * Usp.]. TANDARIĆ, Hrvatskoglagoljski ritual, Slovo 30(1980.), str. 17.-88. Kad govorimo o euho- loškim tekstovima, podrazumijevaju se samo euhološki obrasci za pojedine dane ili blagdane, dok se ne nalazi cjelovit tekst euharistijske molitve ili kanona mise. * Žitja Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, *1998., str. 72. Slaven- ski prijevod koristi izraz »crkveni čin«. Vidi: F. GRIVEC, E. TOMŠIĆ, Constantinus et Methodius "Thessalonicenses. Fontes, u: Radovi staroslavenskog instituta, (1960.)4, str. 131. 7 Usp. Žitja, str. 83. * Isto, str. 101. * Usp. isto, str. 102. ** Usp. isto, str. 103. U fsto, str. 103.; F. GRIVEC, E. TOMŠIĆ, Constantinus et Methodius Thessalonicenses. Fontes, str. 157., 226. )* Usp. isto, str. 110. 1 fsto, str. 115. “ F, GRIVEC, F. TOMŠIĆ, Constantinus et Methodius Thessalonicenses. Fontes, str. 62. 365