DiACOVENSIA 22(2014.)3. Uvod Prije 1150 godina započela je inkulturacijska misija bizantskih misionara, Svete braće — Konstantina Ćirila i Metoda — u Veliku Moravsku. Godina 863. početak je slavenske glagoljske pismenosti i liturgijske književnosti pisane staroslavenskim je- zikom. Liturgijski izvori iz same misije ne postoje, već su očuvani prijepisi mogućih autografa Svete braće. Povijesni izvori, koji potvrđuju prevodilačku i prepisivačku djelatnost liturgijskih tekstova Svete braće, jesu Žitije Konstantina Ćirila i Žitije Me- toda, pisani odmah poslije njihove smrti, krajem 9. stoljeća. Liturgijski su se izvori već proučavali jezično, paleografski i povijesno.? Smješteni su unutar povijesnoga crkvenog korpusa koji je u posljednjih stotinu godina istra- živan, ali je ostao nedorečen, te se danas uvida potreba revizije rezultata glede li- turgijske pripadnosti pojedinih spomenika te cjeline korpusa kanonskih i drugih spomenika toga ranograzdoblja slavenske liturgije. Raznolikost sadržaja slavenskih liturgijskih knjiga očituje pluralitet kršćanstva na prostoru Srednje Europe, susreti- šte dviju crkvenih tradicija koje su dugo vremena ostale neopterećene podjelom »Istok ili Zapad«. Očuvani liturgijski izvori, uglavnom fragmentarni,' svjedoče o trima važnim odrednicama ćirilometodske misije: odgovornost prema narodu kojemu su kao misionari bili poslani, diplomatska učinkovitost u smislu prevlada- vanja različitosti i prihvaćanje lokalne tradicije, stvaranje srednjoeuropske crkvene pokrajine pod patronatom zapadnoga patrijarhata. 1. Prevođenje liturgijskih knjiga — svjedočanstva Žitija sv. Konstantina Ćirila i sv. Metoda Žitija svetih Konstantina Ćirila i Metoda donose povijesno svjedočanstvo o pre- vođenju liturgijskih i biblijskih knjiga za potrebe misije među Slavenima u Velikoj Moravskoj. Među liturgijskim knjigama, što su ih Sveta braća priredila, nalazili su se evanđelje, novozavjetne poslanice i sakramentar.“ Svaka je liturgijska knjiga ima- la svoju funkciju unutar liturgije i pastoralnoga rada: evanđelistar za naviještanje evanđelja unutar slavlja sakramenata i za potrebe kateheze, odlomci Svetoga pisma * Otkrivanjem glagoljskih rukopisa sredinom 19. stoljeća započelo je njihovo intenzivno proučava- nje. Vrijedna su djela ruskih, čeških, slovačkih i hrvatskih paleoslavista koji su obrađivali glagoljske rukopise iz ranoga razdoblja. Posebno napominjem sljedeće: Josef Dobrovski, Jernej Kopitar, Alek- sandar Vasiljević Gorski, Izmail Ivanovič Sreznjevski, Josef Vajs, Vatroslav Jagić, Josef Hamm, Pavel Josef Šafarik, Josef Vašica i drugi. * Nazivom fragmenti u paleoslavistici označavaju se oni spomenici koji su dio većega kodeksa, a sastoji se od dvaju ili više listova. * Ovaj popis često spominje paleoslavistička literatura, a zapravo i najstariji očuvani korpus starosla- venskih i crkvenoslavenskih tekstova može se podijeliti na ove žanrove. 364