338 Jasna Vince (b) siditi ćete li vi sfihu dvanadeste sidališć sudeći dvanadeste kolinof izraelskih (€') budete sjediti i vi svrhu dvanadesete koljena izraelscijeh (€") sjesti ćete i vi svrhu pristolji dvanaeste sudeće dvanaeste koljena izraelscijeh (c7) i vi ćete sjesti svrhu dvanadesete pristolja, da pravdu činite svrhu dvanadesete koljena od Izraela (12) 12230 (a) sudeće obima na deste kolčnoma iz(dravi)l(e)voma (b) sudeći dvanadeste kolin izraelskih (€") sudeće dvanadesete koljena izraelcijeh (e") da sudite dvanaes koljena od izdraela 'Time što traži genitiv množine broj 12 se već u starohrvatskom sintaktički vlada poput broja S i njemusličnih* VI. Kako izlazi iz primjera L 9,1-4, supostojanje dvojine i množine u izricanju broja 12 posveje zakonito: kada je tajbroj izrijekom naveden, dolazi dvojina, au ostalim jeslučajevima množina. Razumije se, to vrijedi samo za HCS; u starohrvatskom je množina dosljedno odmijenila dvojinu. (13) L9,1-4 (a) prizvav' isus' oba na desete učenika svoč da im' silu ... posla e ... reče k nim' ... prebivaite (b) sazvavše Isus dvanadeste apostolof da jim kripost ... posla jih ... reče jim . pribivajte (e) pristupivši Jezus s dvanadesete apostola ... da rlim krjepost ... posla rlih .. reče im ... pribivajte (14)_Me14.17 (a) pride i(su)s" s d'včma na desete uč(e)n(i)koma ... i sčdećini int ... (b) pride on z dvanadeste učenikof ... sjedeći s riim (e) pride Isus s dvanadesete učenikov ... sideći oni VII. Drukčije je s brojem 2. Dvojina se u HCS čuva i onda kada broj 2 nije naveden. Tako će imenska skupina u ulozi apozicije u HCS čuvati dvojinu, pa i onda kada se odnosi na dvije jedinice koje nisu izražene brojem, dok će u starohrvatskom apozicija biti u množini:" (15). 1 59-10 (a") čkova i iv(a)na s(i)ni zavčdčova (a") s(i)nu zavidčovu (b) Jakova i Jivana sinof Zebedeovih (€) Jakova i Ivana, sinove 3ebedeove Promotrimo li pomnije primjer (9b"') u nešto širem kontekstu: posla dva svoja učenika govoreći iiim: Idite, pa ga usporedimo s jedne strane s, također proširenim, (9a): posla .b. Podudamost sa suvremenim hrvatskim u Ranjininu se lekcionaru proteže i na morfologiju toga padeža. Budući da je genitiv množine na -a sinkretičan s nominativom/akuzativom dvojine, moramo uvijek imati u vidu čitav sustav, kako bismo pravilno interpretirali dotični primjer; usp. Ivšić 1970: 363. Primjer je zanimljiv i po tome što pokazuje proširenost kategorije živosti u oba sustava: u HCS — usp. genitiv dvojine u (1$a") i u hrvatskom — usp. genitiv množine u (156).