386 Jasna Vince 4) Mt26,14 edim, + ot + oboju /občju + na + deste / desete Osim s pukim grafičkim dubletama (edin': edine; dv-: d'v-? deste : des te) sustećemo se i s fonološkim varijantama (usp. nejednak odraz jata u dvčju : dviju). Sve su to opće pojave i nisu svojstvene samo brojevima. Ali zato su fonološke varijante razvidne i izrazličitih likova u parovima dvoju : dvčju i oboju : občju — pri čemu prvi član čuva starije stanje u sklonidbi broja 2, a drugi odražava težnju za izjednačenjem s ostalim kosim padežima —, a variranja mogu nastati i kao posljedica kraćenja: dvu (kao i deste). Nadalje, tuje i eksička raznolikost oprimjerena potvrdama oboju na deste : dvčju na deste.? Spominjem i slovne zapise: .b.i (kaoi.a.i). Oni suujedno i jedini u kojima se desetice i jedinice u brojevima 12i 11 ne izriču lokalno nego jukstapozicijom (usp. Večerka 1971: 227), a poredak tih znamenaka (za razliku od onih u arapskim brojkama) vjemo prati jezično stanje.! U vezi s ostalim padežima: nominativom/akuzativom/vokativom dva/ dvč, odnosno dativom/instrumentalom dvčma nema se dometnuti ništa što nije rečeno o genitivu/lokativu. U paradigmi broja edin ' dolazi do izražaja utjecaj (pojednostavljene) pridjevne sklonidbe — usp. paralelne genitivne oblike edinago / edinogo -—, a što se tiče osnove s poluglasom ili nepostojanim a, s njome se rijetko susrećemo (ali potvrđen je i oblik eden'!). 1 Iznimna je pojava i izostanak sklonidbe, kao u jednoj varijanti našega trećega primjera: edims ot d'va na deste. Ona nas već uvodi u područje sintakse. Prema očekivanju, takvi su slučajevi češći u starohrvatskom, kako to zomo pokazuju ne samo varijante u BL i RL koje na spomenutim mjestima uvijek glase jedan od dvanadeste odnosno jedan od dvanadesete, nego i sporadične (u iduća dva primjera lokativne) potvrde s brojem 2*_u RL: 5) Mt 2240 (a) v siju d'viju zap(o)v(č)du (b) v ovih dviju zapovideh (e) v ove dvije zapovijedi (6) Mt 262 (a) po dvoju dnu (b) po dviju dneh (e) po dvadni 1HI. Prethodni primjeri pokazuju da je u starohrvatskom — za razliku od HCS — uobičajena sljedeća novina: zamjena dvojine množinom (usp. v ovih dviju zapovideh, po dviju dneh). Broj pritom zadržava dvojinski oblik (dviju). Štoviše, katkada za sobom povlači i sklonidbu broja 3 (varijanta iz RL: triju u idućem primjeru). Osim toga, broj 3 katkada gubi svoj tipičan 3 Poznato je da u HCS apostrof nema fonološku vrijednost nego se mehanički umeće među suglasnike, što znači da se njegovo mjesto samo slučajno poklapa s mjestom staroga poluglasa >_ Više o mogućoj semantičkoj razlici između ta dva broja vidi u Suprun 1977, dok se značenja *dva" i *oba" do danas nisu izjednačila. “ Ta ivrdnja stoji barem načelno. U sklopu neke druge, srodne teme bilo bi zanimljivo istražiti ima li u našim glagoljskim tekstovima i suprotnih primjera (1j. s deseticama ispred jedinica), kakve donosi Marti u svojem članku posvećenom izražavanju brojeva u staroslavenskim glagoljskim rukopisima (Marti 1999: 200). 1 u suvremenom su hrvatskom, kako pokazuje i sam ovaj navod, mogući takvi primjeri. Više o (ne)sklonjivosti brojeva dva, tri i četiri uz prijedloge v. u Grubišićevu članku u kojem on donosi pregled mišljenja brojnih drugih autora (Grubišić 1994).