J. VINCE-MARINAC, Iz morfologije csl. jezika hrv. redakcije SLOVO 37 (1987) međutim, da [+/- anim] nije nužno vezano samo uz [+ masc], a to je pokazao i razvoj nekih drugih slavenskih jezika.' Zato ćemo kategoriju animiteta protegnuti na čitavu deklinaciju i dodati niz uvjeta koji će iz njezinog djelokruga izbaciti ne samo sve što nije [+ masc| nego i sve brojeve osim jednine i sve padeže osim akuzati- va. To je, naime, stanje kakvo nalazimo u crkvenoslavenskom jeziku hrvatske re- dakcije. U staroslavenskom se jeziku, kao što znamo, opreka [+ anim] : [- anim] ispoljava i u dativu jednine imenica muškog roda. Ova je kategorija semantički čvrsto utemeljena. Obilježje [+ anim] obuhvaća sve imenice koje označavaju što živo. Razlikovanje, međutim, nije uvijek dosljedno provedeno u korpusu, što pokazuju i sljedeći primjeri: poče i porodi s(i)m. : s(i)na poslals esi ap(usto )l tvoi : ap(usto)la tvoego porodi s(i)n' svoi prvčn'e" vidčh' ine zvčr' : inoga zvčra obrati se v zmii premčni se sotona v' zmije sa mnoii vist(i)nu straže imam' telesi moemu anj(e)lt g(ospodn)» mi včruem' v' glospod)" posla otrok+ svoi k čkovu vočnet' vozvati o(t6)cb svoi i mater' svoti prčvratiti hoćete pričtelt, »(a)% Hrvatskim su dijalektima, kao što znamo (izuzmemo li sporadične primjere poput često citiranog kajkavskog pojti zamuž) takva kolebanja sasvim strana. Uspoređujemo li staroslavenski s crkvenoslavenskim jezikom hrvatske redakcije s obzirom na kategoriju animiteta, nećemo naći razlike na strogo morfološkom planu: u oba su sustava neke imeničke osnove obilježene [+ anim|, a neke [- anim). Čim se dotaknemo semantičkih obilježja koja diktiraju njihovu distribuciju, doći će do izražaja osobitosti. O najstarijem sloju staroslavenskog Lunt kaže: »However, it is clear that in the oldest level of the language this genitive-accusative was used only for nouns indicating healthy, free, male person: the sick, the crippled, the young, the enslaved, and the supernatural did not count.«? U vezi s time, a sasvim na margini svoje teme, ne mogu ne izreći dojam kako evo i najšturije činjenice ko- je se tiču jezika otkrivaju neslućene vidike u duhovni svijet njegovih nosilaca. ' Usporedi ruski u kojem imenice ženskog roda tvore Apl na dva načina, ovisno o tome je- su li obilježene [+ anim] ili [- anim] — NApI ximru : GApl xčk *H. G. Lunt, Otd Church Slavonic Grammar, Mouton 1974%, 46. 119