J. VINCE-MARINAC, Iz morfologije csl. jezika hrv. redakcije SLOVO 37 (1987) Smjestiti imenice — na koje ćemo se u daljnjem izlaganju ograničiti — u širi kontekst, znači govoriti općenito o imenima. Za njih je karakteristična deklinaci- ja, koja zajedno s konjugacijom, svojstvenom glagolima, predstavlja kriterij prema kojem te vrste riječi zovemo promjenljivima. Sve one, naime, izražavaju mnogo- brojne sintaktičke odnose dodajući infleksijske sufikse (nastavke) svojim osnovama, tvoreći tako različite oblike obilježene skupom kategorija. U imena to su padež, rod, animitet, broj i lice, a ove posljednje dvije kategorije javljaju se i u glagola. Imenice su, međutim, imena koja ne poznaju kategoriju lica pa nam tako ostaje da definiramo samo rod, animitet, broj i padež, te konačno jedinu isključivo morfo- lošku kategoriju — kategoriju deklinacijskog razreda. Kategorija RODA (kao i animiteta) u imenica ima drugačiji status od one bro- ja i padeža, a također i od roda i animiteta u pridjeva. Pridjevske su osnove (npr. star-), za razliku od imeničkih (npr. žen-) neobilježene s obzirom na ove katego- rije i zato oblike njihove paradigme iskazujemo »četverodimenzionalno«, četirma parametrima: roda (muškog, ženskog, srednjeg), animiteta (živog, neživog), broja (jednine, dvojine, množine) i padeža (nominativa, genitiva, dativa, akuzativa, voka- tiva, lokativa, instrumentala). U imenica je, naprotiv, svakoj osnovi pridružen po jedan_od triju rodova — obavijest o pripadnosti muškom, ženskom ili srednjem rodu pohranjena je u leksikonu, zajedno s ostalim nužnim podacima, onima koji se tiču semantike, morfologije i fonološkog oblika dotične osnove. Moram odmah naglasiti da je rod (točnije, gramatički rod — jer o njemu je ovdje riječ) djelomično pretkažljiv iz prirodnog roda. Na primjer, osnove muž-, rab-, slug- dobivaju obiljež- je [+ masc|, a osnove žen-, rab- obilježje [+ fem] na osnovu semantičke informacije o pripadnosti muškom odnosno ženskom spolu. S druge strane, sljedeće su osnove — u kojih je rod nepredvidiv — idiosinkretski obilježene s obzirom na nj: mraz-, grob-, zvčr-, duh- [+ masc]; muk-, zvčr-, duš- [+ fem]; sel-, lož- [- masc, - fem), odnosno neutrum. Staroslavenski i suvremeni hrvatski jezik u potpunosti se slažu sa sustavom rodova u crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije. Razlike se javljaju samo na ra- zini pojedinačnih osnova, usp. npr. csl. h. r. (i stsl.) miš- [+ fem] : hrv. miš- [+ masc). Kolebanja u rodu pojedinih imeničkih osnova možemo pratiti i u samom csl. je- ziku hrvatske redakcije, pa tako i na paralelnim mjestima u različitim kodeksima nerijetko nalazimo primjere poput Asg bui zvčro : buii zvčre; Dsg kitovi velikomu : + kiti velikoi. Kategorija ANIMITETA često se opisuje kao potkategorija koja dijeli imenice muškog roda na »živo« i »neživo«, a odgovorna je za neke razlike u njihovim pa- radigmama. U crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije (kao, uostalom, u staro- slavenskom, a i u suvremenom hrvatskom) kategorija je doista morfološki relevant- na samo za osnove [+ masc], a poznato je da je ovdje i iznikla: Pretpostavljamo, 118