S posebnim je žarom govorio o boravku u drugim svojim domovima, a to su bili
Državni arhiv u Zadru, Arhiv Provincijalata franjevaca trećoredaca na Ksaveru u
Zagrebu, Arhiv Generalne kurije Trećega samostanskoga reda svetoga Franje u
Rimu, Državni arhiv u Veneciji i Padovi te brojni samostanski arhivi i knjižnice
diljem Hrvatske.
Stoga ovom prilikom moramo upozoriti da je iza fra Petra ostala iznimno
vrijedna ostavština kako ona knjižna, tako još više rukopisna s kojom bi trebalo
krajnje obazrivo postupati. Ona je iza fra Petrove smrti ostala u njegovu matičnom
samostanu sv. Franje u Krku. Desetljećima je minuciozno skupljao franjevačku
povijesnu literaturu i "sitne podatke" kako je volio reći za svoje arhivske bilješke
i zapažanja. U rukopisu je među ostalim ostala fra Petrova Povijest Provincije
franjevaca trećoredaca-glagoljaša dvadesetog stoljeća, potom Povijest franjevaca
u gradu Krku (I. dio — sv. Franjo i franjevci općenito, II. dio - konventualci,
opservanti) i Franjevci trećoredci u samostanu Sv. Franje u Krku (HI. dio) te Marko
Marulić (1450. - 1524.): zauzeti laik i pisac svjetskoga glasa (sabrani članci).
Postoji i rukopis o franjevkama trećoredicama, o franjevačkom svjetovnom redu, o
odnosima između trećoredaca i opservanata, rodoslovlje i povijest svoje porodice te
desetci malih bilježnica s ekscerpiranim bilješkama iz zadarskih notarskih spisa 14.
i 15. stoljeća i različiti navodi iz franjevačkih i drugih vrela.
Zaslužni je franjevac trećoredac glagoljaš fra Petar Runje zadužio hrvatski
narod svojim jedinstvenim otkrićima o hrvatskom glagoljaštvu i hrvatskom
srednjovjekovlju, radeći na nepoznatim vrelima hrvatskih, vatikanskih i talijanskih
arhiva s ljubavlju i tiho. Bio je dostojan nasljednik svoga subrata fra Stjepana M.
Ivančića (1852. - 1925.), čije se ime s poštovanjem izgovara u njegovoj redovničkoj
zajednici i hrvatskoj historiografiji. Osim što je bio vrstan povjesničar, fra Perar
je kao redovnik i čovjek bio vrijedan poštovanja. Svima nama koji smo ga znali,
radili i prijateljevali s njime ostaje u neizbrisivoj uspomeni, a njegovo ime — uz nas
— prenosit će njegova djela.
Na kraju, navest ćemo da je fra Petar dvaput stajao iza izrečena "ne". Prvo je
"ne" bila zgotovljena doktorska disertacija koju je odlučio ne braniti i ne priskrbiti
si naslov doktora znanosti. Na njegovu je odluku o kojoj je nerado govorio utjecala
savjest jakoga čovjeka kojemu bi zbog životnoga poziva u skromnoj redovničkoj
zajednici takav naslov samo bio na teret. Danas se možemo samo upitati što bi bilo
da je drugačije bilo. Možda bi fra Petrovi putovi krenuli u drugom pravcu i možda
bi iza sebe ostavio mlade istraživače jer bi sigurno dobio priliku predavati na nekoj
visokoškolskoj ustanovi i mlađima prenositi svoje znanje i bogato iskustvo.
Drugo "ne" bilo je nedavno i izrekao ga nam je više puta prije svoje smrti. Fra
Petar je otklonio prijedlog da mu se za njegov 75. rođendan priredi Festschrift,
hrvatski rečeno zbornik radova njemu u čast. Tu je ideju potakao gospodin Zvonko
Trdić iz Katedre Čakavskoga sabora Modruše. Konkretno rečeno, predložio je da se
napravi u čast fra Petru zbornik koji bi bio objavljen zasebno ili u nizu Modruškoga
zbornika, a na suradnju pozvani bi bili svi njegovi prijatelji, suradnici i poštovatelji.
Zbornik bi uz to bio opremljen opširnom fra Petrovom biografijom, komplenom
bibliografijom te opširnijim razgovorom-intervjuom. Potpisnicima ovoga nekrologa
597