FRA PETRU RUNJI (1938. — 2014.), POVJESNIČARU FRANJEVAŠTVA I ISTRAŽIVAČU HRVATSKOGA GLAGOLJAŠTVA IN MEMORIAM on duge i iscrpljujuće bolesti, okrijepljen svetim sakramentima i okružen subraćom u franjevačkom trećoredskom samostanu sv. Franje u Odri kod Zagreba koji je povezan s Domom za starije i nemoćne osobe "Kuća sv, Franje" preminuo je fra Petar Runje. Ovozemaljski je vijek završio u 77. godini života, 60. godini redovništva i $1. godini svećeništva. Pokopan je 18. prosinca na samostanskom groblju Sv. Marije na Glavotoku jer je Petar posljednjih godina pripadao krčkomu samostanskom bratstvu. Prethodno je u samostanskoj crkvi sv. Franje Asiškoga u Krku služena misa zadušnica. Petar Runje rođen je 9. svibnja 1938. u Karakašici kod Sinja. Otac Mate bio je radnik, a majka Ljuba rođ. Abram Vuletić domaćica. Pučku školu od 1945. do 1949. pohađao je u rodnoj Karakašici. Osmogodišnje je gimnazijsko školovanje 1949. počeo u Sinju, a nastavio kao sjemeništarac Trećega samostanskoga reda svetoga Franje 1950. u Splitu. Maturirao je 1958. u Zadru. Franjevački je habit obukao 1954. u gradu Krku, gdje je proveo i godinu novicijata. Teološki je studij s duljim prekidom zbog služenja vojnoga roka od 1958. do 1965. pohađao na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Svečane je redovničke zavjete 1961. položio na Glavotoku, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1964. u Zagrebu. Kao franjevac trećoredac obavljao je više služba. Najprije je bio odgojitelj sjemeništaraca u samostanu sv. Mihovila u Zadru (1965. - 1966.) i župnik u Bibinjama (1966. — 1967.). Od 1968. do 1977. u Sjedinjenim Američkim Državama djeluje kao kapelan u Pittsburghu (Pennsylvania) i Astoriji (New York). Povratkom u domovinu 1977. imenovan je tajnikom Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša (1977. - 1980.). Ponovno se nakon petnaest godina izbivanja vratio u Zadar, gdje je od 1980. do 1984. bio gvardijan samostana sv. Mihovila, a godinu dana i meštar novaka. Istodobno je fra Petar započeo s intenzivnijim zanimanjem za povijest hrvatskoga glagoljaštva, poglavito glagoljice, staroslavenskoga bogoslužja i svojih franjevaca trećoredaca glagoljaša, a poticaje je nalazio u zadarskim arhivima. Dana 9. lipnja 1989. izabran je za savjetnika u Generalnoj kuriji Trećega samostanskog reda svetog Franje (TOR). lako se pribojavao da će zbog te službe zapostaviti svoja istraživanja o glagoljaštvu, boravak u Rimu od 1989. do 1995. plodonosno je iskoristio za proučavanje nepoznatih vrela i rijetkih knjiga u Tajnom vatikanskom arhivu (Arebivum Secretum Apostolicum Vaticanum), Vatikanskoj knjižnici (Biblioteca Apostolica Vaticana), Arhivu Generalne kurije Trećega samostanskog reda svetog Franje i Knjižnici Casanatense (Biblioteca Casanatense) u Rimu. Za boravka u Zadru upisao je poslijediplomski studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zadru (tada) Sveučilišta u Splitu koji završava u ratne dane, 18. lipnja 1992., obranom magistarskoga rada pod naslovom O knjigama glagoljaša u zadarskoj nadbiskupiji koncem 14. i u 15. stoljeću. Magistarski je rad objavio 1998. 505