Ivan Botica ISSN 0353-295X (Tisak) ISSN 1849-0344 (Online) UDK 272-789.3Nišić, A. 'RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest Izvorni znanstveni rad Vol. 47, Zagreb 2015. Primljeno: 10. 12. 2014. Prihvaćeno: 17. 1. 2015. DOI: 10.17234/RadoviZHP47.6 Glagoljaštvo prvih desetljeća 20. stoljeća u Nižićevim bilješkama U radu se donose bilješke o glagoljaštvu o. Ante Nižića, popa glagoljaša Zadarske nadbiskupije, koji je 1920. zbog talijanske okupacije rodnoga zavičaja i glagoljaških duhovnih poticaja postao franjevac trećoredac glagoljaš. U trećoredskom je samostanu na Ksaveru u Zagrebu pronađeno pet njegovih bilježnica s raznoraznim bilješkama, koje prilično dobro otkrivaju njega i njegovo vrijeme. One svjedoče da je kao pop glagoljaš ravnokotarskih i otočnih župa neumorno radio na podizanju obrazovanja, kulture i gospodarstva seoskoga stanovništva, promičući hrvatske nacionalne ideje, a da je s istim žarom nastavio kao redovnik, promičući glagoljašku duhovnost, fra- njevački svjetovni red, Počasnu stražu Presvetoga Srca Isusova i izdanja Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima do 1935., kada je otišao u Sjedinjene Američke Države. Na poseban nam način otkrivaju njegovu privrženost glagoljaštvu kao vla- stitom duhovnom izrazu, koje bogoslužjem na staroslavenskom jeziku pruža dodatnu dimenziju Katoličkoj crkvi, a pred talijanskim imperijalizmom i okupacijom hrvatskih krajeva pruža nacionalnu zaštitu Glagoljaštvo je duboko ukorijenjena jezičnoliturgijska, kulturnopovijesna i na- cionalnointegracijska odrednica u Hrvata, koju se pred katoličkim univerzalizmom često stavljalo u izdvojen i rubni položaj, očitovan u stalnom naporu glagoljaškoga svećenstva da opravda svoje glagoljanje. Povijest, pak, uči da je bogoslužje na staroslavenskom jeziku po zapadnom obredu, odnosno rimsko-slavenski obred službeno stekao katolički legitimitet u 13. stoljeću, da se takvo bogoslužje teško probijalo kroz povijesni put zbog toga što je iznimka u rimokatoličanstvu te da je bilo pred zamiranjem nakon zatvaranja dalmatinskih glagoljaških sjemeništa i neprepoznavanja staroslavenskoga kao liturgijskoga i kulturološkoga fenomena uklopiva u katolički svijet u 19. stoljeću.' Do zaokreta dolazi posredno s novim katoličkim pogledom prema Istoku za pontifikata Leona XIII. (1878. — 1903.). Slavenima je on simbolično upućen enci- klikom Grande munus iz 1880., kada su Sveta braća Ćiril i Metod ekvipolentnom ' ) RELJANOVIĆ 2001: 357; VELČIĆ 2015: 76. 255