glagoljaši uspostavili istoimeni samostan.!" S vremenom je Dubašnica postala jedan od
važnijih krčkih kaštela iz kojeg se tijekom 18. stoljeća - u vidu notarske službe - pravno
pokrivao dio Omišlja, Dobrinja, i Poljica (Šotovento).'*

Glagoljična pismenost'* Dubašnice duga je i bogata. Plod je glagoljaškoga nadahnuća
i svakodnevne djelatnosti popova glagoljaša, franjevaca trećoredaca glagoljaša i pismenijih
Dubašljana. Sumaran uvid u glagoljično gradivo Dubašnice donio je iznimno zaslužni
hrvatski slavist Vjekoslav Štefanić (1900.-1975.) u svojim Glagoljskim rukopisima otoka
Krka iz 1960. godine-'* Dostupne je rukopise popisao i opisao kroz dvije cjeline: a) Župni
uredu Bogovićimaib) Franjevački samostan u Portu. Doniojei popis dubašljanskih rukopisa

koji potječu ili se dijelom odnose na Dubašnicu. Sveukupno 76 glagoljičnih rukopisa iz

 

Dubašnice; 13 ih je iz župnoga ureda u Bogovićima, 23 iz samostana u Portu, a 40 ih je
razasutih u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Hrvatskom državnom arhivu,
Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Knjižnici grada Zagreba i sl., potječe iz Dubašnice ili s
njome ima veze. U Glagoljskim rukopisima otoka Krka detaljnije je opisano 36 dubašljanskih

rukopisa. Lako je zapaziti da su rukopisi crkvenoga i javnoga podrijetla, ali i različita

 

sadržaja. Pod crkvene bi spadale matice, kapitulske knjige, registri izrečenih misa, misali,
brevijari i razne samostanske knjige, a pod javne pojedinačne isprave javnopravnoga
karaktera, notarske knjige koncepata i protokola itd.'' Notarski su spisi iz Dubašnice preko

10_ Andelko Badurina, Porat — Samostan franjevaca trečoredaca 1480-1980, Zagreb 1980.

11 Autori ovoga članka trenutno rade na dugoročnom projektu pod nazivom Hrvatskoglagoljski notarijar (Serija:

Notari Dubašnice) u sklopu kojega je predviđena kritička objava notarskih spisa notara Dubašnice koji se čuvaju

u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (HR-HDA-60, Norarijar Dubašnice i Vrbnika), nastalih u razdoblju od

1726. do 1818. godine.

12 Ovdje po strani ostavljamo teorijski pristup pitanju pismenosti (koji je posve, čast iznimkama, izostao u našoj

 medievistici) te stoga upućujemo na dva rada koja mogu biti poticajni i od stanovite pomoći u tome pogledu: Mar-

co Mostert, Forgery and Trust, Strategies of Writing: Sdies on Text and Trust in the Middle Ages: Papers from
Trust in Writing in the Middle Ages" (Utrecht, 28-20 November 2003), ur. Petra Schulte — Marco Mostert — Irene

an Renswoude, Utrecht Studies in Medieval Literacy, sv. 13, Turnhout 2008., sr. 37-59; Franz H. Biuml, Varieties

and Consequences of Medieval Literacy and Illiteracy, Speculum, sv. $5/2, Cambridge 1980., str. 237-265. Na ovom

mjestu izražavamo zahvalu mladom kolegi Josipu Vučkoviću iz Staroslavenskog instituta u Zagrebu na poticajnim

izmjenama stavova i mišljenja oko pitanja pismenosti u našem srednjovjekovlju.

13. Vjekoslav Štefanić, Glagoljski rukopisi otoka Krka, Djela JAZU, knj. 51, Zagreb 1960., st. 95-130.

14 Tomislav Galović, Inventar i stanje glagoljskih rukopisa u arhivu župe Sv. Apolinara mučenika - Dubašnica

a otoku Krku, Arhivski vjesnik, sv. 46, Zagreb 2003., str. 209-220; ponovljeno u: Galović, O Dubašnici i njezinim

ljudima, str. 83-93.

  

 

 

  

  
  
   

s7