E.Hercigonja, Dijakronijski razvitak fleksije, PILOLOGIJA ll. EDUARD HERCIGONJA, Zagreb TENDENCIJE DIJAKRONIJSKOG RAZVITKA FLEKSIJE PRIDJEVA I ZAMJENICA U JEZIKU HRVATSKOGLAGOLJSKIH ZBORNIČKIH TEKSTOVA 15. STOLJEĆA Tekstovi srednjovjekovnih glagoljskih neliturgijskih zbornika mlađeg tipa (od 14 - pol.16.st.) pisani su čakavštinom, artificijelnim, hibridnim čakavsko(+ kaj- kavski)-crkvenoslavenskim jezikom i, u nekim slučajevi- ma, tradicionalnom književnom crkvenoslovjenštinom. Takva jezična strukturiranost omogućuje, pored ostalog, da sena obilju sadržajno raznovrsne građe analiziraju i ocijene razvojne karakteristike, prati usmjerenost dijakronijske progresije čakavskih sustavskih kategori- jalnih elemenata. Autor na primjerima iz Petrisova zbor- nika (1463. god. - ali i drugih zborničkih kodeksa) pri- kazuje stanje fleksije zamjenica i pridjeva, sa svom specifičnom složenošću pojava u ovoj sferi, kolebanjima, morfološkim tvorbenim previranjima i, konačno, sa do- stignutom (u 15/16. st.) razinom stabilizacije procesa. S druge pak strane hibridnim (čak - cksl.) jezikom pisa- na 'čtenja' ovih zbornika pokazuju u kojoj je mjeri upravo zastupljenost nekih karakterističnih elemenata gramatičkomorfematskog sustava pridjeva i zamjenica cksl. jezika /-ago, -ogo, -oju, -ego, -oe itd./ pred- stavljala, nerijetko, za glagoljaške pisce specifičan morfostilem kojim su oni znalački, vrlo funkcionalno obogaćivali svoj izraz. Jezik razmjerno obimnog fonda glagoljaških spisa neli- turgijske namjene, nastajalih u vremenskom protegu između kraja