E.Hercigonja, Dijakronijski razvitak fleksije, FILOLOGIJA 1l. 14. do polovine 16. stoljeća, precizno odslikava upravljenost i ritmove dijakronijske progresije na području sustava pridjevskih i zamjeničkih sufiksa. Otkriva se ovdje složen - često protivu- rječan i kolebljiv - proces sustavskih previranja i preoblika: od gubljenja diferencijacije određeni — neodređeni oblik pridjeva, po opsegu različitog, u zamjenica i pridjeva, potiskivanja opreke u raspodjeli sufiksa ovisno o tome da li im prethodi palatal ili nepalatal, izjednačavanja pridjevske (složene) i zamjeničke de- klinacije, pa do jasno iskazane usmjerenosti razvoja na uspostav- ljanje što većeg broja dodirnih točaka na relaciji pridjevsko- -zamjenička-imenska deklinacija. Bilježeći sve kontroverze ovog dinamičnog razvoja, re- zultate sukobljenosti suprotnih tendencija (pojava dubleta, va- rijante ...), glagoljaški pisci kasnog srednjovjekovlja, istodob- no, u jeziku svojih spisa čuvaju kao vrlo izrazitu knjišku crtu upravo elemente sufiksalnomorfematskog sustava pridjeva i zamje- nica tradicionalnoga, liturgijskoga književnog jezika (-ago / >ego, z0e, zaš, -ie, -oju / zuju... npr.). Nerijetko alternira- nje u istom, užem, kontekstu - tih elemenata s onima razvijenima u čakavskom (i kajkavskom) sustavu upućuje na pretpostavku o mor- fostilematskom karakteru ovakvih supostavljanja, U uvjetima nedostatne jezikoslovne istraženosti (i arheografske obrađenosti ) korpusa hrvatskoglagoijskih nelitur- gijskih spisa 14-16. stoljeća, dijakronijska raspravljanja o po- jedinim elementima sustava, detektiranima u građi jednog kodeksa, još su uvijek nužna prolegomena cjelovitim zahvatima, monograf- skoj obradi, budućim sintetskim studijama o jeziku hrvatske knji- ževnosti srednjega vijeka.! O sporom napredovanju prema toj razi- ni istraživanja u nas svjedoči činjenica da, iako je proteklo jedno desetljeće od egzaktno formuliranih prijedloga J. Hamma “ o zadacima što se hrvatskoj filologiji na ovom području 'nameću im- perativno' zbog zaostajanja u istraživanjima, ipak još uvijek nemamo monografija o jeziku glagoljaške liturgijske i neliturgij- ske književne produkcije na čiju je neophodnost tađa - pored os- talog - upozoreno. 10