E.Hercigonja, Dijakronijski razvitak fleksije, FILOLOGIJA 1l.

 

14. do polovine 16. stoljeća, precizno odslikava upravljenost i
ritmove dijakronijske progresije na području sustava pridjevskih
i zamjeničkih sufiksa. Otkriva se ovdje složen - često protivu-
rječan i kolebljiv - proces sustavskih previranja i preoblika: od
gubljenja diferencijacije određeni — neodređeni oblik pridjeva,
po opsegu različitog, u zamjenica i pridjeva, potiskivanja opreke
u raspodjeli sufiksa ovisno o tome da li im prethodi palatal ili
nepalatal, izjednačavanja pridjevske (složene) i zamjeničke de-
klinacije, pa do jasno iskazane usmjerenosti razvoja na uspostav-
ljanje što većeg broja dodirnih točaka na relaciji pridjevsko-
-zamjenička-imenska deklinacija.

Bilježeći sve kontroverze ovog dinamičnog razvoja, re-
zultate sukobljenosti  suprotnih tendencija (pojava dubleta, va-
rijante ...), glagoljaški pisci kasnog srednjovjekovlja, istodob-
no, u jeziku svojih spisa čuvaju kao vrlo izrazitu knjišku crtu
upravo elemente sufiksalnomorfematskog sustava pridjeva i zamje-
nica tradicionalnoga, liturgijskoga književnog jezika (-ago /
>ego, z0e, zaš, -ie, -oju / zuju... npr.). Nerijetko alternira-
nje u istom, užem, kontekstu - tih elemenata s onima razvijenima
u čakavskom (i kajkavskom) sustavu upućuje na pretpostavku o mor-
fostilematskom karakteru ovakvih supostavljanja,

U uvjetima nedostatne jezikoslovne istraženosti (i
arheografske obrađenosti ) korpusa hrvatskoglagoijskih nelitur-
gijskih spisa 14-16. stoljeća, dijakronijska raspravljanja o po-
jedinim elementima sustava, detektiranima u građi jednog kodeksa,
još su uvijek nužna prolegomena cjelovitim zahvatima, monograf-
skoj obradi, budućim sintetskim studijama o jeziku hrvatske knji-
ževnosti srednjega vijeka.! O sporom napredovanju prema toj razi-
ni istraživanja u nas svjedoči činjenica da, iako je proteklo
jedno desetljeće od egzaktno formuliranih prijedloga J. Hamma “ o
zadacima što se hrvatskoj filologiji na ovom području 'nameću im-
perativno' zbog zaostajanja u istraživanjima, ipak još uvijek
nemamo monografija o jeziku glagoljaške liturgijske i neliturgij-
ske književne produkcije na čiju je neophodnost tađa - pored os-
talog - upozoreno.

10