EDUARD HERCIGONJA METODOLOŠKE PRETPOSTAVKE JEZIKOSLOVNE ANALIZE HRVATSKOGLAGOLJSKIH ZBORNIKA 14—16. STOLJEĆA Jezik najznatnijeg dijela glagoljaških kodeksa miscellanea nastalih ti- jekom poznog srednjovjekovlja obilježen je karakterističnim suposto- janjem triju književnojezičnih varijanata:! člen'č, tlmačen'č, govore- m'&, i kapituli tih voluminoznih neliturgijskih kompilacija pisani su a) crkvenoslavenskim jezikom hrvatskog tipa (ponekad s određenim ino- vacijskim značajkama u leksiku, fonetici, fonologiji i sintaksi intenziv- nije izraženim nego što je to slučaj kod spisa liturgijske funkcionalno- sti), b) prelaznim tipom jezika — kompleksnom, hibridnom strukturom u kojoj se, s varijabilnom čestotom, ukrštaju sustavske crte crkveno- slavenskog i narodnog jezika, c) narodnim jezikom (čakavskim ili ča- kavsko-kajkavskim — rjeđe sa štokavskim infiltratom — i sporadičkim crkvenoslovjenizmima tek kao činiteljem književne manire, oznakom 'višeg' stila)# Promiskuitet ovih triju varijanata u istom kodeksu, jezična 1 U slučaju neliturgijskih rukopisa koji su tematski jedinstveni i nastali prema jednom predlošku kao npr. Kolunićev ili Greblov Kvarezimal, Traktat o 7 smrtnih grijeha, Zrcalo, Antonini, Blagdanar i sl. situacija je, dakako, drugačija jer su takvi spisi jedinstvene cjeline i u pogledu jezičnog struktu- riranja. * Na činjenicu da su stvaraoci medievalne hrvatskoglagoljske književnosti u svakoj fazi jezičnoknjiževne evolucije točno znali što predstavlja jezičnu normu liturgijskih tekstova, što ulazi u njenu strukturu, svojedobno su doku- mentirano uputili svojim radovima J. Hamm (Hrvatski tip crkvenoslavenskog jezika, Slovo, Zagreb, 1963, br. 13, str. 46—67), M. Pantelić (Glagoljski kođeksi Bartola Krbavca, Radovi Staroslavenskog instituta, Zagreb, 194, knj. 5, str. 5—99) i— u najnovije vrijeme — J. Tandarić (Glagoljaški ritual, doktorska di- sertacija, Zagreb 1978, str. 1—178), pa se (i) u tom kontekstu mora zaključiti ka- ko oblikovajije prelaznog tipa jezika — kao i prelaženje na narodni jezik i izvan sfere pravnih akata — nije (barem ne u svojoj prvotnoj genetskoj uvjetovano- sti) jednostavan posljedak nepoznavanja crkvenoslavenske norme, To je svjes- tari, kreativan čin književnojezičnog novatorstva što odražava tijekove kn; nog razvoja, slijedi uzlaznu putanju hrvatske književnosti u sutonu srednjeg 147